LOCK 'N' LOAD

IZVOĐAČ Nightwish ALBUM Dark Passion Play GODINA 2007. IZDAVAČ Nuclear Blast

Jedna era za Nightwish je završila odlaskom pjevačice Tarje koja je od prvog albuma pa do prethodnog obilježila cijelu karijeru benda. Kako su se sada snašli i kakav su nam uradak predstavili sa novom pjevačicom - pitanje je na koje ćemo potražiti odgovor

POPIS PJESAMA
01. The Poet And The Pendulum
02. Bye Bye Beautifull
03. Amaranth
04. Cadence Of Her Last Breath
05. Master Passion Greed
06. Eva
07. Sahara
08. Whoever Brings The Night
09. For The Heart I Once Had
10. The Islander
11. Last Of The Wilds
12. 7 Days To The Wolves
13. Meadows of Heaven


Nightwish se mijenja, to svi već znaju. No koliko god se oni mjenjali, to je na kraju krajeva uvijek Nightwish. Ok, vjerojatno bi pretjerao kad bi rekao da su upravo oni majstori transformacije, no dok je Tuomasa u bendu kreativnosti ne nedostaje. Ne znam točno koji je razlog neslaganja Tarje i Tuomasa, no njen odlazak očito je kumovao pojačanim emocijama na novom albumu.

Dakle priču već svi više-manje znamo, a kako će mlada i perspektivna Anette moći nadomjestiti jedinstvenu ikonu vrhunskog vokala kao što je Tarja - to je već teže pitanje...





Već na samom početku Nightwish nam daje do znanja da može samostalno opstati sa EP-om koji traje preko trinaest minuta. Osim što je vrhunska uvertira u sve što slijedi, The Poet and Pendulum je nesumnjivo jedna od najboljih pjesama otkad je Nightwisha. A to da se pjesme odlično nadovezuju jedna na drugu pokazat će sljedeća još žešća stvat Bye Bye Beautifull koja dosta oblikom podsjeća na Wish I Had An Angel.


Nakon toga postat ćemo svjedoci činjenice da vokal kakvim raspolaže Anette često može podsjećati na one iz bendova kao što su: Within Temptation, Evanescence i slično, a sumnjamo da je to točno ono što su htjeli... Naime radi se o pjesmi zvanoj Amaranth, vrhunskom uratku koji je doživjeo i svoje Single izdanje te videospot u kojem slijepi anđeo kroz agoniju traži svoj uspon. Kao što sam rekao već, pjesma je odlična, prepuna visokih tonova i izmjena dionica te vrhuski odrađenog refrena, no sa jednom jedinom manom - Da ne vidim što piše u Winampu, mislio bi da je to neko čudo od Within Temptationa :-P


Cadence Of Her Last Breath je isto takva pjesma, a pravi kontrast postiže žestoka stvar Master Passion Greed, koja predstavlja tipičan Marcov glazbeno-vikajući manifest. Meni se osobno ne sviđaju takve prezentacije, no ako je cilj pjesme da izazove osjećaj nelagode kod slušatelja onda su u tome uspjeli, a instrumentalni dio nikako nije za baciti ;) E, sad tu nalazimo na prvi singl te prvu laganicu sa albuma - Eva. Što da kažem? Kada Anette opusti glas onda također zvuči kao i mnogi ostali Gothic vokali iako njezin glas nije nimalo upitan - stoga, opet ću reći da se radi o stvari ukusa dok je objektivni dojam taj da je pjesma - dobra. Sahara je pjesma koja također donosi neki Deja-Vu osjećaj, no tek negdje u pozadini dok su glavni dojmovi takvi da za Nightwish još ima nade čak i dok su ostali prisiljeni mijenjanju koncepta radi novog vokala, no ako uzmemo u obzir to da su sve pjesme napisane i prije nego što je Anette uopće došla u bend onda dolazimo do zaključka da su se ponijeli ziheraški prema ovoj pjesmi, dok neke druge ipak donose inovacije i veće promijene.


Whoever Brings the Night je meni osobno najkvalitetnija pjesma na albumu ponajprije zbog sukladnih izmjena zvukova, rifova pa čak i vokala. Pravi kontrast na toj pjesmi vrši refren koji je u gotovo potpuno drukčijem tonu, stoga punim riječima mogu ju opisati kao: kvalitetnu raznovrsnu pjesmu koja pokazuje sve što se u Nightwishu promijenilo te što se zadržalo iz prijašnjih albuma i uradaka. For the Heart I Once Head je nekakva polu-laganica koja sa svim elementima donosi tipičan Gothic manifest... No opet, tko kaže da je to loša stvar? Nitkome to nije smetalo na Century Child albumu, pa zašto bi i ovdje? Ako se tome nešto moglo prigovoriti, onda se to sigurno ne može reći za još jedno od osvježenja albuma - The Islander. To je lagana, aukustična pjesma sa laganim melodijama koja je kao stvorena za pjevanje u usamljenom šumarku usred noći uz zapaljenu vatricu :)





U sličnom tempu samo jačim ritmom nastavlja se instrumentalna pjesma Last of the Wilds koja je jedan od rijetkih Nightwish instrumentala uopće, no definitivno opravdava svoje mjesto na albumu. Nakon toga nastupa i 7 Days to the Wolves, jedna od prvih pjesama objavljenih u najavama i u svojoj punoj verziji opravdava svoju kvalitetu. Česte izmjene ritmova i tonova te pamtljiv refren. No riječi su vrlo "teške" pa pitanje je kome će se svidjeti iako su fanovi Nightwisha čuli već svakakve stvari. Znači stvari stoje "visoko" i dok Anette i nije u prvom planu. Kraj albuma obilježit će rajske livade (dakle, laganica Meadows of Heaven). Violine, hor, back vokali... znamo uglavnom kako to već ide, stoga i nije neko iznenađenje. No ipak za jedan Nightwish nije tipično da zvuči tako... pozitivno? Optimistično? Heh, to će sigurno pobiti "goth - sve - je - crno - a - sunca - ni - za - lijeka" tvrdnju.





Na kraju mora se reći da Nightwish ipak nije pretrpio prevelike promjene unatoč odlasku Tarje iz benda. Jedina veća promjena je zapravo ta zamjena vokala. Anette pjeva na dobroj razini, no ipak će se još dosta morati dokazivati fanovima benda, ali i kritičarima. Njen vokal kao što sam već rekao podsjeća na dobar ostatak Gothic scene, a upravo to je ono što je Nightwish ponajviše izdvajalo iz mase proteklih godina. Također tu je i činjenica da je album bio napisan u cjelosti prije nego što je Anette uopće pristupila bendu, a to se u nekim sitnicama i može osjetiti. Upravo zbog toga mislim da kemija između nje i benda nije potpuna i da će se u budućnosti moći izvući još više. Eh sad, iako to možda niste očekivali ocjena ovog albuma je na kraju iznimno visoka jer svaki spomenuti minus nadoknadio se već poznatim majstorstvom benda koji je glazbeni dio podigao na novu razinu. Dakle, unatoč svemu za Nightwish priča nije gotova i na putu su da još puno toga ostvare, kao što su i oni sami rekli - "to je početak nove ere".


OCJENA 8/10