LOCK 'N' LOAD

PROIZVOĐAČ / IZDAVAČ Shiny Entertainment / Atari
ŽANR Akcija TIP SF PLATFORMA PC DOSTUPNO ZA PC, PS2, XB

Neo je na filmskom ekranu svoju priču završio, no ona na našim monitorima tek je počela. Došlo je vrijeme da razbijemo sve skripte, poligone i kodove, jer sve oko nas je običan računalni program - The Matrix

Po naslovu recenzije i slici koju nam je naš MaRkAn stavio ispod naslova, vjerojatno ste zaključili da se radi o The Matrix-u, iliti jedne od njegovih inačica, Path Of Neo. Ne vjerujem da postoji puno ljudi (precizinije – spol masculinum, rod – gamer) koji ne znaju o čemu se u The Matrixu radi, okosnicu priče i samu filozofiju filma, koji nisu gledali The Animatrix ili igrali Enter The Matrix. No, u svakom stadu postoji crna ovca i zbog te crne ovce ja ću napisati sad kratak sadržaj filmova da bi igra bila jasnija. Prvi The Matrix je bio uvod u trilogiju epske priče o srazu čovjeka i tehnologije te kako sve ono za koje "znamo" da je stvarno, sve što možemo osjetiti, vidjeti, čuti, nanjušiti i okusiti zapravo samo elektronička virtualna simulacija u vašem mozgu, a vi ste zapravo samo "baterijica" koja sniva svoj virtualni san ili da se izrazim drugačije, "živi" u matrici, kompjuterskom programu. U tom filmu, pratimo glavnog junaka Thomasa Andersona alias Nea (NEO – ONE, upamtite taj anagram), kojemu grupica ljudi pokaže izlaz iz matrice i pokaže mu stvarni svijet, ruinu nekadašnje velebne civilizacije koja je nestala nakon rata između ljudi i strojeva (malo baca na Terminatora, ha?) u kojem su strojevi praktički pobijedili i porobili ljudsku rasu zbog energije koja im je neophodna za život. Morpheus našeg Nea uči kako koristiti voje sposobnosti u virtualnom svijetu koji ima svoja pravila (čemu služe pravila nego da se krše?) te se boriti protiv agenata (svjesnih programa) unutar matrice. Tu je još i (nekima) lijepa Trinity, zaljubljena u Nea koja mu uskoro postaje ljuba te njena ljubav uskrisi našeg Nea na kraju prvog dijela čime on zapravo slomi najvažnije pravilo matrice te shvati svoju božansku moć u tom virtualnom svijetu. U drugom nastavku strojevi počnu prijetiti posljednjem gradu ljudi, Zionu, dok u matrici zli agent Smith umnožava sam sebe asimilirajući ljude, druge agente, ama baš svako živo i programsko biće na dvije noge, čime zapravo postaje po moći zli ekvivalent Neu. Drugi nastavak završava kad Neo u stvarnom svijetu spozna da može ubijati robote jednom mišlju. I time počinje treći nastavak. Eh, samo da napomenem da je u drugom nastavku bila legendarna tuča između Nea i gomile Smithova u kojoj je Smithu kikan es (no homo) na tako vizualno impresivan način da je to najbolja scena tog filma. U trici roboti napadaju Zion, kreće bitka između Sentinela (roboti) i mech-hodača (ljudi), u međuvremenu naši junaci u matrici traže rješenje za brzo okončanje rata – gašenje matrice i oslobođenje ljudske rase. Ali tamo je agent Smith asimilirao sve što je "asimilirljivo"! To ne može riješiti čak ni umjetna inteligencija – Deus Ex Machina. Neo joj dolazi s prijedlogom da će on ubiti Smitha i zauzvrat želi mir. On to i uspijeva, nakon toga ide scena u kojoj nisam siguran je li preživio ili umro, Deus Ex Machina ga odnosi negdje, no to sad nije ni važno. U biti su druga dva nastavka lošija od prethodnika (pričom i filozofijom, ne grafički), no to ne znači da kompletna trilogija nije dobra i da ne zaslužuje ekranizaciju na našim kompjuterima.


ENTER THE MATRIX

Sad kad sam svu tu pričicu izbrbljao, vrijeme je da počnem govoriti o igri ili se ovo neće dobro završiti po mene. U igri se radi točno o... svemu što sam gore opisao! Vi u ulozi Nea prolazite sve njegove nedaće od samog početka (smotanog Thomasa) pa do gorkog kraja (The One-a). Intermezzo između svaka dva levela se sastoji od sekvenci iz sva tri filma, naravno, poredanih po smislu, rasporedu i redu, čime vam igra i počinje. Uvod od minute, dvije možda, zatim slijedi scena kad vi birate crvenu ili plavu tabletu (savjet: uzmite crvenu, izbor i nemate jer ako izaberete plavu igra vam ne počinje nego nakon par minuta filmića opet birate tablete). Nakon izbora crvene tablete ide jedan kratak fajt sa pandurom u onom predvorju iz jedinice koji vam služi da biste odabrali razinu težine kojom ćete prolaziti igru, easy, normal i hard. Nakon toga igra kreće zapravo od one scene kad dobijete Nokiu Bananu u uredu, bježite kroz ured, kroz prozor, itd. Tu je zanimljivo što možete pobjeći agentima bez da u vas stave onu bubu iz filma, no možete isto tako biti i uhvaćeni i "obubljeni", nema utjecaja na radnju. Zatim kreće vaše oslobođenje iz matrice, buđenje u stvarnom svijetu, te treninzi koji su malo opširnije obrađeni nego u filmu, učite kung-fu, džudo, vitlanje mačem (katanom ;) baratanje nekom količinom, svladavanje mnogobrojnih neprijatelja golim rukama, nogama, glavom, baratanje pucaljkama raznih dužina i veličina. Nakon svakog pređenog nivoa dobivate novi ability koji upgradeate prije nego počnete sljedeći nivo (npr, 4x combo, killing blow, aerial kick). To su vam sposobnosti koje koristite u toliko legendarnom bullet time-u koji se ovdje zove Focus. Kad se fokusirate, onda možete izbjegavati metke, skakati visoko i daleko, ciljati preciznije, trčkarati po zidovima i biti općenito jakojakojakojako cool!!! Fokus se puni kad tučete druge ljude. Uspješno kad ih tučete, neće vam se puniti kad obrane udarac i još vas opale po čunjci... Eh, da osim što ste cool, to vam jako dobro dođe protiv protivnikusa vulgaris (panduri i S.W.A.T.) jer im nije baš lako gađati protivnika koji im je otrčao po zidu i skočio 6 metara u zrak, doskočio na zemlju tolikom snagom da ih je porazbacao kao krpene lutkice i još ih upucao njihovim vlastitim oružjem koje im je s leđa izbio iz ruku! Da, da!!! Komboa ima masu i možete ih povezivati s drugim protivnicima, ja sam „svezao“ dva lika tako da sam im ruke na leđima isprepleo i opalio nogom odozgo i slomio im kičmu. I još sam ih šutnuo dok su padali na pod mrtvi. Hehehe... Agenti (Smithovi i obični) su ispočetka težak zalogaj i praktički neuništivi, metkom ih ne možete pogoditi, malo su vaši udarci spori za njih i općenito vam je solucija bijeg ili smrt. Sve do scene ne krovu kad Neo izbjegava metke a Trinity upuca mamlaza u bulju s riječima "Dodge this." BLAM!!! Nakon toga vam se lakše tući s agentima mada su uvijek jaki i zeznuti protivnici. Oni komboi o kojima sam vam govorio su jedini način za brzu anihilaciju gadova. I naravno, ako vam se pri ruci nađe grenade launcher onda ih možete i time brzo koknuti. No koliko često možete naći grenade launcher...? Oružja dobivate uglavnom od ubijenih protivnika, što je malo blesavo, sjetite se scene kad su Neo i Trinity išli osloboditi Morpheusa u jedinici i prije nego su se loggali u matricu, operater je pitao Nea što mu treba, Neo reče "Guns. Lots of guns." I pojavi se beskonačan niz puškica, pištoljčića, mitralješčića, uzijića, bombica itditd. ZAŠTO to nije omogućeno? Da biram svoj weaponary na početku svakog levela? To im je gay... "Prigovor!" reka bi Lule :)



TECH INFO
S obzirom da ju ja sa athlonom sempronom 2500+, atijevom radeonkom 9550 sa 256 mb i 768 mb rama nisam mogao igrati na ful high detaljima, malo sam ju pogledao kod jedne budale na njegovoj beštiji (dual core procesori, grafička zvijer, giga rama, Quake 4, Doom 3, HL2, F.E.A.R. i Oblivion mu lete na very high detaljima) i nije loša. Nije baš grafički na nivou današnjice i današnjih mogućnosti, bar što se tiče vizualizacije glavnih likova, mogli su ih malo bolje napraviti. Okolina je lijepa, i poprilično uništiva, ne kao u Red factionu, naravno, ali vaze, pitari, stakla, police, sve to pada pred moćnom Neovom šakom.



VISIONS & SOUNDS
Sad ću se požaliti na odabir grafike. Zašto mi nije bilo omogućeno da ja sam sebi podešavam što želim da mi od grafike upaljeno, a što ugašeno? Nisam mogao ništa osim promijenti level renderinga od 1 do 10, nema biranja triple buffera, v-synca, anti-aliasinga, soft shadowsa, refleksije, particle efekta, ništa!!! Mogao sam si igru optimizirati do bola ali ovako ne. Shiny, loš vam je posao. Zvuk je izveden filmski, svaki zvuk koji ste čuli u igri čuli ste i na filmu. Udarci imaju svoj poseban zvuk fijukanja, cangr razbijanja se uspori kad ste u fokusu, meci fijuču oko vas ostavljajući iskrivljenu stvarnost iza sebe... Što se tiče filmske adaptacije, to je izvedeno besprijekorno. Lokaliteti su identični onima u filmovima, stvarno su vjerno preneseni i daju vam dojam da ste zbilja u filmu. Tojest u matrici. I svugdje se provlači fina suptilna nijansa zelene boje, to im je također finta iz filma, braća Wachowski su rekli da čak i najcrnja boja u filmu ima nijansu zelene u sebi, odsjaj, štogod.





FINAL FIGHT
O kraju moram reć dvije riječi ali neću spoilati ništa onima koji igru ne vidješe/ne pređoše. Vi znate da na kraju se tamburate protiv Smitha te da on vama kika tur (again no homo) i asimilira vas čime sam sebi potpiše smrtnu presudu. E pa smisao igre nije da vi predate borbu da prijeđete igru do kraja, te vam se na kraju pojave mali debilni 2-d avatarčići braće Wachowski koji sjede na onim crvenim kožnim foteljama u blank spaceu i pojasne da su kraj učinili drugačijim u igri nego u filmu. Što su dobro napravili, jer to ni meni nije bilo jasno još otkad sam prvi put čuo za igru, kako će napraviti kraj da pobijedite fajt kad ga zapravo izgubite. Nema veze, rješenje je originalno i ima svoju notu humora, ali samo notu. Ta ista nota humora se provlačila i kroz filmove i cijelu igru.


THE END
Kao veliki fan Matrixa, kompletne trilogije, filozofije, modnog stila, Monice Belucci (zovu me Maaatrix na faksu, sa tri A, jedan slavonac me tako prozvao a on ima čudan naglasak na tom A) očekivao sam stvarno mnogo od ove igre no moram reći da je podbacila u mnogim elementima u kojima jednostavno nije smjela ići ispod nivoa jednog Matrixa. Počevši od grafike neprimjerene današnjici kad se već toliko bliže next-gen naslovi, do propusta u menijima (iz onog menija gdje se biraju focus abilities ne može se otići u glavni meni i izaći iz igre ili eventualno sejvati), zamor u jednoličnosti nakon određenog vremena, nespretno postavljene kontrole (Lshift – focus, Ctrl – dodge bullets, Tab – prisloni se uza zid/use button), sve su to glupe greške koje govore o nedorađenosti igre i želje za brzom zaradom na franšizi. Dobra stvar je što se može birati bilo koji nivo za ponovo igrati, ima dosta dobrih tučnjavica i training levela, a možete i potražiti hidden stvarčice po njima da otključate extra poteze i cheatove, nakon što ste prešli igru, naravno. I multiplayer bi bio lijepa stvar, ali nema ga. All things considered, kad bi se napravio Path Of Neo Vol.2 sa ispravljenim greškama, to bi bila savršena igra. Ovako prosječnom gameru samo prođe kroz prste, tek toliko da može reći da ju je igrao, dok će pravi fanovi imati ju instaliranu još dugo nakon prelaska igre, ali sa malo gorčine u ustima. Definitivno ju vrijedi probati, dalje sve ovisi o vama.


PREPORUČENA KONFIGURACIJA Procesor 2 GHz, 512 MB RAM-a, grafikčka tipa GeForce FX 5600 ili Radeon 9600XT

PLUS Filmski ugođaj, efektna tučnjava, bullet time, praćenje filma, kraj igre zanimljivo izveden, zvuk perfektan
MINUS Nespretne kontrole, loša izvedba menija, nemogućnost optimizacije detalja grafike, zastarjelost grafike

OCJENA 59%

DOJAM Solidna igra vjerna filmskom predlošku