LOCK 'N' LOAD

PROIZVOĐAČ / IZDAVAČ Illusion Softworks / Take 2
ŽANR Akcijska avantura TIP Sandbox PLATFORMA PC DOSTUPNO ZA PC, PS2, XB

Let me tell you something, Tommy my boy... This is the game you wont miss, this is the game you´ll allways come back for. It´s in your blood, you got that instinct. There is no way out and you wont need it. Tommy my boy - wellcome to The Family!

Sjetna večer zaogrnula je ulice Lost Heavena mračnim velom samoće. Nakon još jednog radnog dana, potpuno jednakog kao što je bio svaki prethodni, moje tijelo nije reagiralo na nikakve vizualne podražaje. Nekako mi je tišina te večeri, pomiješana s ugodnim mirisom duhana, stvarala dojam unutarnje ravnoteže. Naslonio sam se na stari prašnjavi taksi, gunđao sebi u bradu te povukao dim cigarete. Nisam imao najbolji posao u ovom gradu. Nije zapravo bio nimalo dobar, ali sam barem, za razliku od drugih, imao posao. Povukavši još jedan dim zatvorenih očiju, iz svijeta spokoja trzne me buka iz susjedne ulice. Pored mene pojavi se osoba uperenog pištolja u čelo i poviče - Vozi!


THE CITY OF LOST HEAVEN
Ovako su nekako mogle izgledati prve misli koje su strujale glavom Thomasa Tommy-a Angela, lika čiji sam život, na neki svojstven način, proživio igravši igru Mafia... The City Of Lost Heaven. Bilo je to godine 2002.-e, kada sam konačno, nakon više godina iščekivanja, pregledavanja beta screenova i najava, stavio u svoj 32x CD ROM prvi CD ove igre. Da, igra je došla na 3 CD-a, i svaki još dan danas njegujem kao najveće remek djelo koje imam u posjedu – jer – ona za mene to i jest. Nakon toga, sve ostalo je povijest. Slijedile su nagrade svih priznatijih gamerskih časopisa na svijetu, počevši od PC Zone-a do GameSpota, a igra se penjala na top listama, kako prodavača, tako i gamera. Kakav je danas pogled na igru, koju mnogi smatraju najboljom iz drive&shooting žanra kojeg predstavlja, ako ne i uopće?


WELCOME TO THE FAMILY

Na samom početku, uočavamo dvovremenost radnje : preko intermezza upoznajemo detektiva Normana, kojem naš taksist 1938. godine Tommy pripovijeda svoju priču, te zatim prošlost, osam godina unazad. Pištolj, kojeg je osoba u plavoj košulji u crnom odjelu uperila njemu u lice, bio je pokretač same radnje, koja vas je zaposjela iza volana stare spore zvijeri iz početka tridesetih godina. Na jednostavan se način, vrludajući živim i mračnim ulicama grada, upoznajemo s kontrolama vožnje i, što je bilo najvažnije godine kad je igra izašla, sa zahtjevnosti grafičkog prikaza, koji je za današnje strojeve mačji kašalj, ali je za ondašnje konfiguracije bio bolna točka, koja je čak mnoge otjerala od daljnjeg igranja igre. Zanimljiva stvar je da igra ''šteka'' samo na tom početku, u kasnijim dijelovima igra toga skoro da nije ni bilo. Dovezavši stari žuti taxi od lokacije A do Salieri bara, dobivamo prve "prljave" novce, te nas radnja uvlači u sve napetija zbivanja.. Da ne pokvarim ugođaj onima koji je još nisu zaigrali (shame on you), pokušat ću biti što šturiji s informacijama o radnji. Nakon par misija regularne taxi vožnje slijedećeg dana, napadaju vas pripadnici protivničke obitelji, pa vi zaklon, u toj strci i zbrci, pronalazite kod ljudi kojima ste jučer pomogli. Tako ulazite u obitelj dona Salieria, opasnog ali pravednog gospodina u poodmakloj dobi sa vječnom cigarom u ustima. Uz njega, tu se nalaze: Sam, namrgođeni ali prijateljski tip, koji baš puno i ne govori; Paulie, mali tip pun energije, koji ubrzo postaje vaš najbolji prijatelj; Frank, Salieriev savjetnik (isti Oliver Mlakar); Ralphy, automehaničar s govornom manom; Lucas Bertone, automehaničar bez govorne mane te ostali. Nakon kratkog vremena provedenog u reketarenju, švercu alkoholom, pucanja iz automobila, ratova sa bandom Salierijeva najveća protivnika Sergia Morella, pucanja iz trećeg lica, naganjanja automobilima, itd, igra vas doslovce uvuče u svoj svijet pa se nemojte čuditi kad shvatite da su poklade ilitiga fašnik, a vi u šeširu, crnom odjelu i crvenoj kravati, s cigarom u ustima, plastičnim pištoljem prijetite vozaču autobusa.




THIS IS HOW WE DO IT!
Sam tip načina igranja mnogi uspoređuju s GTA serijalom, što na prvo pogled doista jest, ali razlika je u detaljima, i to velikim. Dakle, postoje vozila, autentična iz tog vremena, koje možete voziti po 12 četvornih kilometara izmišljenog grada simboličkog imena Lost Heaven. Njih ima šezdesetak, i svako je na neki način posebno, sa svojim karakteristikama, brzinom, ponašanjem na cesti, položajem motora i sl. Dakako, da ne bi ispalo da je naš Tommy profesionalni vozač koji samo tako sjeda za svaki volan, tvorci igre sjetili su se slijedećeg sistema: kako misije odmiču, tako vas mehaničar Ralphy uči provaljivati u sve više i više automobila, što djeluje jako učinkovito u igri. U tijeku vožnje, svaki vaš sudar odražava se na zdravlje vašeg lika, a moguće je i probušiti gumu, ostati bez kotača i sl. Osim toga, kako vrijeme odmiče, sa samom početku igre imate stare, trome automobile dvosjede, da bi već za par godina svjedočili primjeni aerodinamike u dizajnu, gužvama na cesti i sve modernijim vozilima. Naprosto, ovako funkcionalan i lijep "lažni prikaz" dimenzije vremenske promjene godina u igri ni dan danas nisam vidio. Kad izađete van iz vozila, kamera se prebacuje preko ramena, u treće lice, te vam daje mogućnost da pješke obiđete svaku ulicu, most, parkić i sl, ili pak da koristite javni prijevoz, poput tramvaja ili nadzemne željeznice. Od arsenala oružja kojim raspolažete najčešće ćete koristiti popularan thommy gun ili thompson, s kružnim spremnikom metaka, a tu će se naći i bejzbolske palice, pištolji, sniperi, sačmarice, molotovljevi kokteli i sl . Zanimljiva je stvar što oružje, kad pješačite, morate sakriti. Ako držite u rukama sačmaricu, a ispod kaputa thompson, morate se pozdraviti s jednim od toga – ili uzeti rizik i prošetati gradom s oružjem u rukama, što u glavnom završava kobno. Da, plava ruka zakona i tu je, kao u GTA igrama, prisutna, samo na mnogo realniji način: prijeđete li preko crvenog ili prekoračite dopuštenu brzinu, dobit ćete novčanu kaznu, pa morate stati i platiti.. Postoji alternativa, pobjeći u neku tamnu uličicu, ili pak, izvaditi u oružje, ali onda očekujte pojačanja i ne baš laku borbu. Sam princip napucavanja jako je kvalitetno izveden, uz mnoštvo krvi i prašine, ali problem je u AI-u protivnika, ili još gore, vlastite pomoći u vidu Toma ili Pauliea. Oni zapinju za zidove, izgube se negdje iza vas, ili trče među nadmoćnije neprijatelje i – misija završava. Da, upravo je u tom kraju misije najveći minus igre. Sustav snimanja je automatiziran u svaku misiju snima na tri do četiri pozicije, a kad nam treba od jedne do druge točke snimanja i do 45 minuta napucavanja s jako malo zdravlja, i onda vas pred sam kraj ubiju, znat ćete o čemu pričam. Zanimljiva stvar jest i u razaranju automobila vatrenim oružjem.. Naime, u GTA III, pucali ste malo duže u vozila, iz njega je išao bijeli dim, pa crni, pa vatra i kaboooom! Probajmo ovo i u Mafiji. Stanemo ispred automobila, izvadimo Tommy gun i deremo rafalom po njemu. Na automobilu se stvaraju rupe od metka, puca staklo, buše se guma, a auto je još tu, i više-manje pokretan. Kako? E, pa motor automobila tipa koji je ispred vas je s stražnje strane. Par metaka u njega i gotovo. Ovo je jedan od detalja koje obožavam. Osim toga, loša točka igre je i misija utrka na stazi, koja svima koje znam zadaje glavobolje, ali hvala bogu, postoji lakši način prelaska. Use google :)





LS3D? JEL SE TO... KHM... JEDE ?
Grafički engine koji se koristi u igri naziva se LS3D, i sasvim je, za vrijeme kad je izašla igra, iako bugovit, bio jaaako funkcionalan i kvalitetan.. Koristi sve moguće tehnikalije onog doba, ali, čak i danas, na nekim mjestima pokazuje se zahtjevnim (društvo s grafuljama za koje ste prodali svoj i susjedov bubreg, ovo ne odnosi se na vas). Kad sam prvi put vidio dim cigarete, teksture i facijalne ekspresije na licima glavnih likova, bio sam zadivljen, i to jako. Prolaznici su urađeni s malo manje detalja, al kad usporedimo s karikaturama prolaznika iz GTA III, igre koja je izašla u isto vrijeme, možemo se samo pokloniti. Znao sam se nekoliko puta naći u situaciji kad sam satima vozio gradom, s kamerom koje gleda na "haubu", uživajući u ljepotama interaktivne, usudio bi se reći, simulacije prošlosti, vozeći u gustim kolonama automobila koji nervozno trube, poštivajući prometne znakove, vozeći u taksiju prolaznike ili pak pobjeći van grada, švrljajući seoskim putevima (da, i toga ima), uživajući u prirodnim ljepotama koje jednako tako, imaju neki štih prošlih vremena. Voice casting je savršeno odrađen, svaki lik odiše živošću i realnošću kao još nikad do onda. Šteta što u ono vrijeme nije bilo dorađenijeg mouth syncha, bilo bi još efikasnije sve zajedno.. Od likova koji posuđuju glas spomenuo bi Mike Sorvina, brata nešto poznatije Mire Sorvino, koji daje lik Thomasu Angelu. Što se pak tiče glazbene podloge, ona je naprosto savršena, počevši od uvodne skladbe od koje se uvijek naježim, do zvukova jazza i big bandova tridesetih koji su različiti u svakom kvartu i zaokružuju čitavu situaciju. Tu su skladbe koje izvode Hot Club de France, The Mills Brothers, Louis Armstrong, Louis Prima, Duke Ellington i Lonnie Johnson, a instrumentalnu glazbu i spomenutu glavnu pjesmu radio je češki skladatelj (jesam spomenuo da su igru radili Česi?) Vladimir Simunek, a izvodi je Bohemia Symphonic Orcestra. Moram i spomenuti predobru završnu stvar za vrijeme creditsa, obrada Nirvanine pjesme Lake of Fire, u izvedbi grupe Lordz Of Brooklyn. Predobro.


FREE RIDE
Nakon završenog single player igranja, dodatni život igri daju dva moda. Nažalost, multiplayer nije još ni dan danas implementiran preko nekog patcha ili moda, ali barem postoje Free Ride i Free Ride Extreme. Prvi je mod u kojem odaberemo dio grada i vozilo, i zatim se stvorimo u njemu. Ubijanjem mafijaša ili razaranjem vozila skupljamo novac, kojim možemo kod Yellow Petea (nije ucrtano na karti :)) kupovati oružja, liječiti se u ambulanti ili spremati igru kod Salieri Bara.. Odlična stvar za isprobavanje performansi svih automobila ili za bezglavo vrludanje i ludu vožnju gradom (da, postoji opcija isključivanja policije i prolaznika). Extreme mod daje ovoj igri neku drugu dimenziju koja mene nije impresionirao, pa ga neću ni opisivat. Ostavit ću ga vama na istraživanje .


MISTER SALIERI SENDS YOU REGARDS..
Što reći na samom kraju ove recenzije? Igra koja je izašla prije pet godina još i danas zrači živošću i kvalitetom kao i prvog dana kad je ugledala svijetlo dana.. Igra je to koja je postavila standarde priče u igri i načina izvedbe, i po meni, potukla konkurenciju sličnih igara i do današnjih dana.. Vjerojatno će je GTA IV skinuti s mojeg osobnog trona, ali, ništa nije sigurno, još uvijek nije potvrđeno da je izrada MAFIE II prekinuta.. Jedina vijest koju sam svih ovih godina saznao jest da rade na njoj i to je to. Tko zna, možda Illusion Softworks čuva svoju zlatnu koku dok ne dođe vrijeme za to. Na samom kraju, svima koji je nisu završili, ili još gore, onima koji je nisu igrali, zapovijedam da je zaigraju i završe, jer kad jednom vide zadnji film, sam kraj igre, shvatit će zašto je mnogi vole i obožavaju. Za mene, već sam rekao, ona je i ostat će remek djelo. Ima nedostataka, ali oni su u globali sitnica. Ono što je Godfather u filmskom svijetu, to je Mafia u gamerskom. U svakom segmentu i u svoj svojoj veličini.


PREPORUČENA KONFIGURACIJA 1 GHz Pentium 4 ili AMD Athlon, 512 MB RAM, 64 MB grafička i DirectX 8.1,

PLUS Priča, gameplay, prikaz grada, vozni park, zaraznost
MINUS Pokoji bug, način spremanja igre

OCJENA 96%

DOJAM Ukoliko ste ljubitelj tematike i gledali ste kuma... khm, neznamo šta čekate?