LOCK 'N' LOAD

Otep je jedan od onih bendova koji vam se sviđaju ali ne znate zašto, koje konstantno slušate, ali ne razumijete – jedino ako ste već iskusni ljubitelj njihove glazbe pa ste svjesni pozadinske priče iza zastora svake pjesme i svakog albuma. Naša kolegica jedna je od takvih i vrlo rado će vas upoznati sa ovim zanimljivim bendom.

Kad imaš dvadeset i preko onda nastojiš izbjeći bendove koji imaju neku svoju kao filozofiju jer si prekul da bi trošio vrijeme na to, smiješni su ti oni koji još spavaju sa žiletom, ogorčeni su ili fejkaju depresiju. I onda kad uzmeš fletrejt i ne znaš koji bi kurac više skinio, pa prekapaš po sijećanjima što si to nekoć htio poslušat, jer si negdje vidio spot koji je bio prejeben, ali nitko to nije slušao pa je ostalo na tome jednom spotu. I sada si sretan što ti je ta stvar pala na pamet, pa tražiš druge spotove, skineš sve i sretan si kao dijete kad ga ostave samog kući na dva sata. Onda ti i ta kao filozofija ne smeta više. Ali, svejedno pilaš po tome jednom spotu uz eventualno preslušavanje i obožavanje par drugih pjesama, a ukućani ti pizde i psuju mater jer „koji ku*** pilaš po istome i koji ku*** vidiš u toj lezbači#$“$=&%)“... E upravo mi se to dogodilo s Otepom; zaljubila sam se u Shamayu, a pilam s T.R.I.C.-om.








BEND I SHAMAYA
Otep je bend iz Los Angelesa čija je glazba najčešće karakterizirana kao nu-metal sa značajnim utjecajima death (House Of Secrets) i rap metala (Jihad). Osnovani su u jesen 2000., a nakon samo osam mjeseci primjetila ih je Sharon Osbourne. Ona ih je samo na osnovu jednog giga koji je vidjela pozvala da nastupe na Ozzfestu, iako tada nisu imali snimljen demo kao ni izdavača. Skoro nakon toga potpisuju ugovor za Capitol Records, a na Ozzfestu sviraju 2001., 2002. i 2004. Postava benda se neprestano mijenja, a od početka u bendu su ostali basist Evil J.McGuire i Otep Shamaya. Od gostujućih glazbenika potrebno je spomenuti posvudaču Joeya Jordisona koji bubnja na House Of Secrets.


Postava na zadnjem albumu:
Otep Shamaya - vokal
Brian Wolff - bubnjevi
Evil J - bas
Karma Cheema - gitara


Osim kao pjevačica Otepa, Shamaya je poznata i po svojoj poeziji i gostovanjima u HBO-ovoj emisiji DEF POETRY, u kojoj su do sada sudjelovali likovi kao Dave Chapelle, Lauryn Hill, Wyclef Jean, Kanye West.... Prošle je godine izišla njena prva zbirka poezije koju je sama i ilustrirala. Shamayin stil karakterizira confessional writing. Malo je toga poznato o njoj; na pitanje o svojim godinama odgovara da je „five lifetimes old“, ali po mojoj slobodnoj procjeni ima 30-ak godina. Također, nepoznato je i njeno pravo ime. No, ne krije da je imala traumatično djetinjstvo ispunjeno nasiljem raznih oblika (a tko nije;)), kao ni to da je gay. GG! Iako zvuči nevjerojatno, svi se producenti kunu u vjerodostojnost Shamayina vokala i odbacuju spekulacije o efektima korištenima na njemu, a sama za sebe kaže "I have never considered myself a singer, I am more of an orator."

Nakon nekoliko gigova 2001, privukli su pozornost bolesnim scenskim nastupima sa svinjskom glavom i svačim nečim, no zajebemo li to i fokusiramo se samo na Shamayu, naprosto je nevjerojatno kolikom energijom, snagom i testerosteronima pršti žena!!! Samo ime benda znači nekoliko stvari: ključ kemijskog spajanja vidljivog i nevidljivog svijeta u knjizi alkemije "Mutus Liber", zatim ime keltskog ratnika, te anagram riječi POET. Otep često koristi misspelled words kao pjesničku figuru, no postoji već čitav glosar pa da ne zalazimo preduboko. Sami slušaju Dry Kill Logic, PJ Harvey, Slipknot, Radiohead, MM, 50cent, Jay Z. Itd., a od pisaca koji su imali najveći utjecaj na njih navode Baudelairea (kako originalno!), Blakea, Rimbauda,...





Diskografija:
Jihad (EP) - 2001
Sevas Tra - 2002
House of Secrets - 2004
Wurd Becomes Flesh (EP - 2005
The Ascension - 2007


JIHAD (EP)
Ovo je njihov prvi EP koji je izišao 2001. godine, a producirao ga je Rich Costey. Na njemu ima dosta rap metala, a T.R.I.C. i The Lord Is My Weapon su po meni njihove dvije najjače stvari. Jihad je u Europi izišao pod nazivom Otep, dok je u Americi banan zbog naziva nakon 11. rujna. Pih!

1. Possession
2. The Lord Is My Weapon
3. Germ
4. Fillthee
5. T.R.I.C.
6. Possession (2nd Version)
7. T.R.I.C. (Demo Version)
8. The Lord Is My Weapon (Demo Version)











SEVAS TRA
Sevas Tra njihov je prvi studijski album, a izišao je u lipnju 2002. godine. Producirao ga je Terry Date, dok samo ime albuma čitano unatrag glasi „Art Saves“ što je i nekakva filozofija benda. Umeđuvremenu je postava promijenjena, a pjesme koje se pojavljuju na Jihadu i Sevas Tra (Fillthee, T.R.I.C., Possession) doživjele su kako instrumentalne, tako i tekstovne promjene. Otep preferira izmjenjene verzije opetovanih stvari. Sevas Tra je jako brzo dospio na Billboardovu ljestvicu. Treća stvar, T.R.I.C., ujedno i posljednja stvar na Jihadu daje uvid u iznimnu sposobnost Shamayina flowa. Što se tiče tekstova, koriste „jake riječi“, prisutni su elementi autobiografskog, suptilno izražen prijezir prema crkvi, hipokriziji i vjerskom fanatizmu. Shamaya za album kaže da je to "priča o životnoj agoniji i predaji vlastitim demonima, te potom pobjeda kroz autodestrukciju" (pomalo infantilno, ali eto). Seva Tra je introspektivan album, a nadasve je potrebno izdvojiti Blood pigs, Battle Ready, My Confession, Fillthee i napose Jonestown Tea koja tokom 9 minuta donosi čitav splet najdubljih emocija: bijesa, mržnje i bespomoćnosti. Prebolesno!

1. Tortured
2. Blood Pigs
3. T.R.I.C.
4. My Confession
5. Sacrilege
6. Battle Ready
7. Emtee
8. Possession
9. Thots
10. Fillthee
11. Menocide
12. Jonestown Tea
13. Brother



HOUSE OF SECRETS
House Of Secrets njihov je drugi album. Izišao je u srpnju 2004. također u izdanju Capitol Recordsa. Producirao ga je Greg Wells koji je tada radio i s Deftonesima. U usporedbi sa Sevas Tra, na House Of Secrets više je sirove agresivnosti, bijesa, buke, no album je puno manje efektivan. Svojom se agresivnošću i brutalnošću Otep na ovom albumu dosta približava death metalu. Kao i na Sevas Tra i na ovom albumu do izražaja dolaze Shamayine iznimne vokalne mogućnosti. To nisu vokalne mogućnosti o kojima je uvriježeno govoriti jer, ukoliko poslušate bilo koju njihovu stvar, najprije ćete u nevjerici misliti da je nemoguće da to pjeva žena, a ako poslušate dodatno 2-3 stvari zaprepastit će vas koliko je toga moguće izraziti screamovima, urlanjem, cviljenjem, stenjanjem. Ovdje namjerno gomilam gotovo pa sinonime jer je samo tako moguće opisati čitav niz poluartikuliranih glasova koje nalazimo kod Shamaye. E sad sam se zaplela...Na albumu su uspjeli sačuvati sada već svoj prepoznatljiv zvuk, no što se tiče tekstova, nećete naći konfesionalne, morbidno obojene kojih je najbolji primjer Jonestown Tea sa Sevas Tra. Ukratko, ništa spešl. Uvodi su užasno dugi, tako da će vam bit pun kurac prije nego stvar počme. U Buried Alive, stvari koja dosta odudara, treba pohvaliti opravdan i doziran scream. Ali to bi bilo otprilike to.

1. Requiem
2. Warhead
3. Buried Alive
4. Sepsis
5. House of Secrets
6. Hooks & Splinters
7. Gutter
8. Autopsy Song
9. Suicide Trees
10. Nein
11. Self-Made
12. Shattered Pieces




WURD BECOMES FLESH (EP)
Izišao je 2005 godine. Wurd Becomes Flesh je svojevrno objašnjenje onoga što leži iza Jihada, Sevas Tra i House Of Secrets. No, ukoliko nemate živaca slušati poeziju ovaj EP slobodno zaobiđite. Ja jesam.

1. Adrenochrome Dream
2. Daily Resurrection
3. Wurd Becomes Flesh


THE ASCENSION
Izašao je u ožujku ove godine. Producirao ga je Dave Fortman koji surađuje s Evanescence i Mudvayne, a sniman je u New Orleansu. Ghostflowers je prvi video s The Ascensiona i jedina stvar koja me se dojmila. U globalu album nije loš, ali trebat će mi još dosta da ga probavim. Dotada, pilam po Jihadu i Sevas Tra.

1. March of the Martyrs
2. Confrontation
3. Perfectly Flawed
4. Crooked Spoons
5. Milk of Regret
6. Noose and Nail
7. Ghostflowers
8. Breed
9. Eat the Children
10. Invisible
11. Home Grown
12. Communion
13. Andrenochrome Dreams



I za kraj da se osvrnemo na samu filozofiju benda koja je i svojevrsno obrazloženje zbog čega su njihovi tekstovi puni ogorčenja, nasilja i zbog čega zvuče tako kako zvuče. Sljedeći citat Shamayine su riječi preuzete iz jednog intervjua, a ja sam prelijena za prevesti pa ga evo u originalu: „The overall message is that art saves. I come from a very aggressive background, poverty, violence, religious persecution. So the only thing that allowed me to either not become a victim or a victimizer, which is all too often the case as well, or seeking out other people to victimize me, was art. I ended up not hurting myself, as much, or hurting anyone else, as much. The music itself is a celebration of survival. I think it celebrates the fact that, as the existentialist movement embraces, life is shit, there is nothingness and life is pain. By embracing that, you become a whole person, you become joyful and exciting. Not by not looking at it and not facing it. This embraces it and takes it head on.“