LOCK 'N' LOAD

PROIZVOĐAČ / IZDAVAČ Reality Pump / Southpeak Interactive
ŽANR RPG TIP SandBox PLATFORMA PC DOSTUPNO ZA PC, XBox 360

U igrama RPG žanra evolucijom gaminga doživjeli smo mnoge podžanrove koji su uvelike utjecali, a neki čak i promijenili naš nekadašnji pogled na RPG igre. U ovo vrijeme počelo se sve intenzivnije prelaziti u ogromna 3D područja kojima bi u fantazijskom okružju prolazili svojim likovima. Two Worlds je igra koja je obećala da će uz ovaj navedeni aspekt donijeti i dobre stare detalje koji su nekad bili temelji RPG žanra u njegovom nastajanju...

Jednom davno bio je Morrowind, igra koja vam je nudila priču i ogroman svijet u kojem ste se mogli izgubiti potpuno zaboravljajući priču koju ste trebali igrati. Mogli ste naravno igrati strogo sljedeći priču, ali to jednostavno ne bi bilo to. Veći je užitak predstavljalo da budete sam tvorac svoje sudbine i da istražujete prekrasan i ogroman svijet Morrowind-a. Tada je došao Oblivion koji je ponudio veći svijet od Morrowind-a, ali koji nije postao igra koja je uspjela zasjeniti sjaj Morrowind-a. Sada nam je došao Two Worlds igra koja je obećavala da će nas natjerati da zaboravimo Morrowind i da se skrušeno poklonimo novom kralju. Sve tri gore navedene igre su igre koje se klasificiraju kao open-ended (iliti sandbox) igre. To neminovno povlači za sobom usporedbe tih igara. Dakle priča je tu, dobra ili loša, nije bitno, jer igrač ima slobodu kreirati svoj put kako njemu odgovara. Želite biti ozloglašeni ubojica, plaćenik, želite vidjeti cijeli svijet hodajući, nema problema u ovim igrama vam je to omogućeno.


DVA SVIJETA – JEDNA PRIČA
Priča u Two Worlds je standardna za većinu RPG-ova na PC-u, uglavno da ne dužim i da ne otkrivam previše veliko sranje se događa u svijetu, neka zla stvorenja se bude i počinju raditi nered, a vi ste u to uvučeni, osim što ste hrabra duša kojoj je uobičajeno da poslije doručka spasi svijet ili dva, time što su neki zli ljudi oteli vašu sestru. Dakle po naoružanje, ponesite nešto hrane sa sobom i krenite spasiti vašu dragu sestru. Dakle vidjeli smo svi priču mali milijun puta, ali recimo da je u redu pošto nam igra nudi ogromni svijet i sate istraživanja.


BESKRAJNE MOGUĆNOSTI (?)
Kao i u mnogim RPG-ovima prije njega na samom početku igre Two Worlds vam nudi opciju uljepšavanja vašeg lika. Sama customizacija je iznimno detaljna i nudi vam mnoštvo opcija i podešavanje i najsitnijih detalja. Ova opcija iako nije toliko bitna za igru veseli čovjeka, jer dopušta igraču da napravi lika kakvog želi. Dakle ništa posebno, ali ovo brojim kao plus igri. Na početku igre ne postoje klase, nema vitezova, čarobnjaka i ostalih, a također nema ni skillova koje možete raspoređivati. Ovo se pojavljuje kasnije u igri, kad skupite dovoljno iskustvenih bodova i napredujete za level.


PRINC NA BIJELOM KONJU
Dakle napravio sam lika koji bi trebao biti spasitelj svijeta, jednog ili dva, nije važno. Vrijeme je da vidim što tu ima. Još uvijek pun nade da ću igrati kvalitetan rpg gledam u loading screen kojem nije trebalo mnogo da nestane. Pogledam oko sebe i vidim prekrasno ružnu grafiku. Katastrofalno loše. Odem u izbornik i pogledam grafičke detalje kad ono igra ih je sama podesila na medium. Stavim ih na high pribojavajući se, jer nisam uopće pogledao hardverske zahtjeve, vratim se u igru i imam što vidit. Prekrasna grafika i što je najbolje radi bez ikakvog trzanja i bez ikakvih problema. Dakle ako imate noviji kompjuter uživat ćete u vrlo lijepoj grafici, a ako ne vaše iskustvo, najblaže rečeno, će biti ružno. Ovo je veliki minus samoj igri jer uz malo bolju optimizaciju igra je mogla odlično izgledati na većini konfiguracija. Ovako zbog želje programera da što prije izdaju igru i da što prije zarade dobili smo igru koja će na većini hrvatskih računala izgledati ružno.


INOVATIVNOST NA DJELU, KHM...
Kako sam već mnogo puta do sada rekao grafika nije sve u igrama, pa sam se tako nadao da Two Worlds ima još uvijek što za ponuditi. Pogledam malo bolje ekran ispred sebe kad imam što vidit . Igra mi izgleda poznato. „Kako to? Pa nisi je još igrao!“- povika susjeda dok je jednom rukom disciplinirala unuka. Uz plač susjedina unuka i njegovo srčano vrištanje moj glas se jedva čuo: "Oblivion!!! To je to, igra izgleda vrlo slično Oblivionu." A susjeda dreknu: "Meni je Morrowind bolji" - a uz zvuk njenog glasa i unuk se oglasi: "Samo ne po licu....". Zadovoljan socijalizacijom sa susjedstvom i razočaran očitim kopiranjem Oblivion-a, odlučim sa svojim herojem malo prošetati najavljivanim prostranstvom Dva Svijeta. Oprezno sam ušao u prvo selo gdje me je dočekalo još jedno veliko neugodno iznenađenje. Svi ljudi su isti. Da, svi do jednog. I svi su tako prokleto ružni. I još jedno veće iznenađenje; nema žena. Kroz cijelu igru naići ćete na jedva 2-3 žene. Ova igra bi se najbolje prodavala uz slogan "Od muškaraca za muškarce". Jedino objašnjenje za totalan izostanak žena iz igre bi bio da netko od programera iznimno mnogo ljubi muški rod. "Pederi" – povika susjeda. "Nisu pederi nego homoseksualci, susjeda"- odvratih ja, u želji da budem politički korektan. "Ja želim biti homoseksualan" – začuje se glas susjedina unuka, a nakon toga psovke i udarci i vrištanje sad već modrog dječaka.





INTERFACE
Sučelje i inventar u mnogome podsjećaju na Diablo. Ali ipak nakon svega ovog recimo da to što igra liči na Diablo, Oblivion, a ponegdje podsjeća i na Gothic 3, nije prevelik grijeh, jer smo se svi navikli da se bolje igre kopiraju i u tome nema ništa toliko loše ako je to dobro napravljeno. Dakle zahvaljujući ovim kopiranim detaljima bar se nećete osjećati izgubljeno i zbunjeno.


KARAKTER? DIZAJN? ANYONE??? :-I
Nakon što sam vidio da grafičke krasote nisu baš krasne, da je 60% igre kopirano iz drugih igara, da su ljudi odvratni i da su svi isti, moje oduševljenje je splasnulo. Možda borba popravi stvar. Naoružan sjajnim mačem i magijom krenem tražiti prve žrtve mog post-adolescentskog bijesa. Našao sam neka nesretna stvorenja, koja nisu ni slutila što ih čeka, uletio među njih, razmahao se mačem i magijom i u samo par trenutaka trava je bila prekrivena leševima, a moj heroj stoji nasred bojnog polja bez ijedne ogrebotine. Pomislio sam da sam imao sreće, pa ponovno krenem potražiti neprijatelje i ponovno se ista stvar dogodi, malo mačem, malo magijom i ponovno isti prizor, oni leže a ovaj moj ponosno stoji bez ogrebotine. Ponovio sam postupak više puta uvijek s istim ishodom. Teži neprijatelji vas možda malo i ozljede, ali ništa što se ne bi dalo zaliječiti. Dakle borbe se svode na sumanuto klikanje mišem, lijeva za napad, desna za magiju i to je to. Umjetna inteligencija je na vrlo niskoj razini pa stoga igranje ove igre ne donosi nikakav značajniji izazov. Već sam spomenuo da ova igra kopira dosta elemenata Oblivion-a, pa me stoga nije iznenadila ni mogućnost borbe dok jašete na konju. Samo jahanje je urađeno vrlo loše tako da sam više vremena proveo silazeći s konja i dozivajući ga, nego na njegovim leđima. Nakon 20-ak minuta poželio sam da imam mogućnosti ubiti prokletu živinu, jer ovako glupa i beskorisna ne zaslužuje život, pa čak ni virtualni.


ADVENTURE SKILLS
Skill sistem je, pa recimo ok. Poprilično standardan i već viđen mnogo puta. Jedina dobra stvar u igri, po meni, bi bila alkemija. Uglavnom miješate stvari da bi dobili bolje oružje, bolji oklop, stvari koje su jednom heroju od velikog značenja. Ali i ovaj naizgled dobar dio igre ima jednu veliku manu. Ušetate u grad ili recimo u garnizon i ubijate sve što vam se nađe na putu i naravno uvijek između ostalog dobijete neko moćno oružje. I to oružje kombinirate s oružjem koje trenutno imate. Ovaj postupak možete ponavljati do besvijesti jer se vojnici i građani respawn-aju. Naš heroj je također besmrtan, jer ako ga netko ubije, on nekim čudom ponovno oživi u hramu.


ZAVRŠNI REZ
Nakon što sam već proveo dosta vremena uz ovu igru shvatio sam neke stvari, priča je viđena previše puta da bi vas motivirala da nastavite igru, quest-ovi koje uzimate su također odrađeni mnogo puta u mnogo boljih igara nego što je ovo. Sama igra ne predstavlja izazov i svodi se samo na pritskanje miša. S druge strane Two Worlds ima mnogo toga za ponuditi, ako samo želite razgibati prste na rukama. Mnogo quest-ova koji bi vam mogli uzeti dosta vremena, ako uspijete prijeći preko svih mana ove igre. S tehničke strane Two Worlds razočarava sa svakog aspekta. Brojni bugovi, loša fizika... Ubijeni neprijatelji vrlo često ostanu visiti u zraku, a ponekad u borbi vam se može učiniti da vaš lik mlatara mačem po zraku, dok neprijatelji oko vas padaju kao muhe. Da, a tu je i plemenita životinja, vaš prokleti konj koji bi vas mogao koštati dosta živaca, ako ne odustanete od jahanja odmah na početku.




ZAKLJUČAK
Zbog svega gore navedenog ovu igru ne mogu nikome preporučiti, jer jednostavno igra je podbacila u svim elementima. Očito je da je Two Worlds izbačen na tržište bez ikakvog ozbiljnijeg testiranja. Potencijal je tu, ali izvedba je katastrofalna. Dakle zaobići igru i nadati se da ovakvu igru više nikad nećemo vidjeti.


PREPORUČENA KONFIGURACIJA Procesor Intel Core 2 Duo, 1 GB RAM, GeForce 6700, 6 GB HDD

PLUS Velik broj questova, grafika... khm, to bi bilo to.
MINUS Ostatak!

OCJENA 58%

DOJAM Nitko , ali baš nitko nije zaslužio da ovo igra. Igra podbacuje u svim elementima, a razočaranje je jednostavno preveliko. Više sreće drugi put!





Poklon čitateljima: Wallpaper (jedine ženske u igri :) i mapa