LOCK 'N' LOAD

IZVOĐAČ Diddy ALBUM Press Play GODINA 2006. IZDAVAČ Bad Boy

Odličan je osjećaj kad se vratiš. Nedostajali smo mu. Eh, Diddy, Diddy, opet si promijenio ime, maknuo si :-P okupio samo takvu ekipu oko sebe za snimanje albuma, počeo se oglašavati na internetu, pa čak i prijeći tu granicu na neki bolesni način (stavljanje svoje nekakve ispovijedi u 3 sata ujutro na youtube)...

POPIS PJESAMA
01. Testmonial (intro)
02. We Gon´ Make It
03. I Am (interlude)
04. The Future
05. Hold Up
06. Come To Me
07. Tell Me
08. Wanna Move
09. P Diddy Rock
10. Claim My Place (interlude)
11. Everiting I Love
12. Special Feeling
13. Crazy Thang (interlude)
14. After Love
15. Trough The Pain (She Hold Me)
16. Though You Sad
17. Last Night
18. Making It Hard
19. Partners For Life


Dovraga kmico, de te ne volim - mrzio bi te. Koliko god nekom ''pravom'' reperu to teško palo ili koliko god govorio protiv njega ili ignorirao ga, jedno se ne može poreći-Diddy-ev album Press play je jako dobar album. Prepun je kvalitetne produkcije, zaraznih refrena, odličnih glazbenika i ponekih iznenađenja. Zaronimo malo dublje u sve to. Svi znate za jednog glazbenika po imenu Oliver Dragojević. Znate? Dobro. E, ako znate za njega, znate koliko je popularan, kad, koliko i gdje je slušan i makar jednu njegovu pjesmu. Vjerovatno ga većina i cijeni...toliko godina na sceni, ima glas, zna svirati, odlične pjesme...svi zaboravljaju činjenicu da Oliver Dragojević nije dosad otpjevao više od 3 svoje pjesme (broj 3 sam stavio čisto radi postavljanje neke sigurnosti, jer prilično sam uvjeren da nije napisao nijednu). Znači, njegova karijera funkcionira tako da se ujutro digne, dobije hrpu kuverti i ukojima su note i stihovo potencijalne njegove pjesme. On pročita, možda odsvira, razmisli i onda odbije ili prihvati. Dosta toga na klaviru mu drugi odsvira pa se on ''uštima'' i obavi to jednako dobro i vjerovatno bolje. Usto, ubaci svoj glas i svoju interpretaciju pjesme i dobiješ jednu odličnu Oliverovu pjesmu. Zašto sam ovo sad napisao? Zato što, koliko god slušao Olivera ili Diddya, uvijek se dogodi da me podsjećaju jedno na drugog. Baš zbog tog stava. Diddy je čak uspješniji i dosta toga sam radi, dok je Oliver jači u interpretaciji pjesme, znači svojim mogućnostima pjevanja (što je kod Diddy-a repanje) tu je Diddy malo slabiji. Ali zna vraški dobro plesati. Diddy je sve to u ovom albumu doveo na još veću razinu, možda je i prešao, ali je bio otvoren i iskren otpočetka. O čemu se radi, pitate se. Jednostavno, od 16 pjesama na albumu, riječi za nejgovo repanje, pa ček i poduku za repanje, su mu napisali drugi MC-i. U prvom redu te ghostwriter vojske su Nas ("Thought You Said", "Making It Hard", "Diddy Rock") , Havoc iz Mobb Deep-a ("Hold Up'' zajedno sa Nasom i The Game-om), Pharaohe Monch (''The Future'') , The Game ("We Gon' Make It"), Royce Da 5'9'' (''Teli Me'') itd. Svi ostali gosti na albumu nisu prošli lišo (ilitiga badava) i samo posudili svoje glasove i pjevali na stvari s Diddy-em, narano, oni su pisali svoje dijelove...i to poprilično dobro...No, naravno, tu je Diddy ipak imao najviše kreativnih utjecaja, uz naravno općenito produkciju cijelog albuma, gdje su mu na par stvari pomogli Timbaland, The Game, Kanye West, Mario Winans.... Da sad se ne hvalimo kao i on što se hvali svim tim prijateljima koji vole surađivati s njim u glazbenoj industriji, ajmo lagano secirati album. Da... secirati, hm... Album počinje intro pjesmom, nazvanom Testimonial. Diddy sempliraše prekrasnu pjesmu "Head over Heals" od Tears for Fears i čak govori o nečemu-točnije svom životu. Malo koga zanima, ali vidi se njegova želja da vam kaže da je preživio prvog Busha, da je tu već više od deset godina i tako to. Pogodio je sa beatom, pa će vas tjerati na slušanje. Ako ne ove verzije, onda originala. Nakon iduće dvije pjesme koje su većinski Diddy-ev uradak, slijedi ono zbog čega će ovaj album biti zapisan u povijesti glazbe-vjerovatno je Diddy prvi kojem su drugi reperi pisali tekstove pa ga i čak učili repati na nekim stvarima, a da je to otvoreno priznao. Glavna zvijezda iz svega toga je postao Pharaohe Monch čiji je stil prepoznatljiv na pjesmi ''The Future'' i kasnije kroz cijeli album. Dost su toga on i Nas odlučivali na rap orijentiranim pjesmama. Koje posustanu na 6.pjesmi. ''Come to me'', ''Tell Me'', i ''Wanna move'' su praktički tri pjesme iste ideje, istog stila, ali drugačije vokalne prezentacije. Vrhunska produkcije i vrhunski glasovi Christine Aguilere, Nicole iz Pussycat Dolls-a i Ciare, svaka na svojoj pjesmi zasjene Diddy-a, unatoč solidnim rap tekstovima za tu tematiku i dolične prezentacije. Onda slijedi jedna Timbalandovski orijentirana pjesma gdje mi se nisu pretjerano svidjeli ni on, ni Twista ni Shawnna... Diddy ja mislim ni nije na pjesmi. Nakon interlude stvari koja služi promoviranju R'N'B pjevača Avanta i diddy-eve recitacije o svom životu kreće kvalitetniji dio albuma. I kreće na najbolji način - ''Everything I love'', najbolja rap pjesma na albumu, Kanye West obavi produkciju, tu je i Diddy-ev najbolji vers u životu, refren obavljen od strane Cee-Lo-a (dio Gnarles Barkley dua) i Nas-ove riječi unutar svog i Diddy-evog versa. Prekrasno nešto, morala je biti jedna tako dobra pjesma da svi ostanu ugodno iznenađeni - i dogodila se. Nakon toga kreće festival pjesama u kojima slušatelj shvaća da ovo nije hip-hop album. Ovo je album u kojem je Diddy koristio hip-hop kao oruđe kojim će ostvariti svoju kreativnost i kreativnost svojih suradnika, prikazati nešto malo drugačije, kombinirati neke vokalne izvođače uz tonovima uređen nepoznat okoliš te popratiti sve svojim osjećajnim ljubavnim porukama ( malo sam zakomplicirao, ma nema veze, heh). Eksperiment je uspio, ali greška je napravljena. Zadnjih 8 pjesama koje sad spominjem unutar ovog konteksta se nalaze na istom albumu! Rezultat toga je prezasićenost praktički istom temom unutar različitih prezentacija. Zbog toga će koncetracije svakome posustati dok dođu do zadnje pjesme na albumu ''Partners for love'' feat. Jamie Foxx. Za svakog Diddy-evog fana ili fana R'N'B muzike naći će se nešto, najmanje dvije pjesme da budem iskren, ali jedna pjesma (unatoč toj nekoj nadmetnutoj jednoličnosti koja stvarno uopće takva nije) odskače umotana u prekrasne stihove, zanimljive zvukove koje prate, naravno, skupi i kvalitetni beat (Mario Winans), te Diddy-evu prilično R'N'B-ovsku prezentaciju koja je nekako različita od nekih prošlih njegovih izleta kojih ima i na ovom albumu. ''Thought you said'' feat. Brandy je najbolja pjesma na albumu, bez pogovora. Brandy na svim svojim pjesmama nikad nije zvučala ovako dobor, čak se na neke trenutke ''čuje'' pretjerani trud koji je uložila u ovu pjesmu. Ili je to sve elektronski namješteno, neki bi skeptici rekli. Ja nisam baš toliki skeptik. Ne možete kriviti Diddy-a što je ''kupio'' kvalitetni album, čisto zbog razloga što je napravio dobar glazbeni album, album koji ćete zavrtiti više puta (zavrtiti? ) i nećete ga mrziti više nego što ste ga mrzili prije. A oni koji su ga volili, nema šanse da ga vole manje. Usto, najbogatiji reper na svijetu, kojemu ni polovicu bogatstva nije donijela njegova muzika treba cijniti što se uopće trudi izdati nešto, jer mu vjerovatno ne treba. Znači, Diddy ima nešto za reći na Press Play. Pa poslušajte. Ili upalite novi Oliverov album. Okus u ustima je isti.

Izdvojene pjesme: Tell me f/ Christina Aguilera, Everything I Love f/Nas & Cee-Lo, Thought You Said f/Brandy

OCJENA 8/10