LOCK 'N' LOAD

U ovih godinu dana LNL se iz običnog "wannabe gaming sajta" uzdigao na prilično visoku stepenicu te postao vrlo respektabilan domaći gaming sajt na koji se može računati i u bliskoj budućnosti... No kako je sve to počelo? Tko stoji iza svega ovoga? Odgovor konačno stoji pred vama!

San gotovo svakog gamera, a i čovjeka općenito je to da dođe u poziciju kada može kontrolirati stvari i manipulirati njima onako kako zamisli. Čovjek današnjice voli imati moć, kontrolu, osjećaj važnosti... A to se stvara reputacijom i dobrim glasom. Stvoriti dobru reputaciju nije nimalo lagan posao, mnogi "wannabe" gameri izgube kontrolu i postanu spameri, flameri ili jednostavno ozloglašeni diktatori koji se vole kititi titulom Webmaster-a. No svi znamo kako to ide. Najprije morate biti nitko i ništa da biste jednog dana postali netko i nešto. Upravo ovdje mnogi griješe i umisle se čim nauče osnove zanata, a onda propadaju i propadaju... neki se sa vremenom opamete, a neki ne.


Od snova do realnosti
Ja sam imao start kao svaki tipičan gamer. Čak i u drugim elementima ista su pravila - naprimjer glazbi. Gotovo svaki ozbiljniji ljubitelj Metal ili Rock glazbe svoje početke je imao uz najpoznatije i najrazvikanije bendove kao što su Iron Maiden, Metallica, Rolling Stones, U2, Bon Jovi... Potpuno ista stvar je sa gamingom. Neki su se "zarazili" kad su prvi put imali prilike vidjeti Doom, Quake II, Unreal Tournament, Civilization, Mortal Kombat, Tekken, Duke Nukem, Carmageddon... Ja sam svoj start imao baš s jednom od navedenih. Kako je to sve počelo? E, pa sjednite i čiča MarkaN će vam ispričati priču:





















Bilo je to u vremenima kad smo se igrali autićima, lego kockama, pa čak i zabijali čavle u daske i učili se novim "kreativnim stvarima u životu". Što je to moglo promijeniti? Televizija? Ne, jer su crtići bili samo u 7 navečer. To su bili kompjuteri! Moj bratić (known as che), bio je prvi vlasnik kompjutera u ulici. Kad sam se probudio nisam ni slutio da će to biti dan koji će uvelike utjecati na moj novi životni interes. Kao i obično, kad je dosadno, kad se kod kuće nema više što tražiti odoh ja malo posjetiti (gnjaviti :) bratića. Kad ono: neke se kutije nose, spremaju stvari... što je to sad novo!? A onda sam ugledao čudo tehnike - bio je to AMD 486. Strah i trepet svakog cyber-skeptika. No tek ono što sam ugledao na ekranu uvelike je probudilo moje zanimanje: Horde demona, moćna oružja, krvi do koljena, kontroverzan "I Don´t Give A Damn" stav i opaki čiča koji pokreče sav taj cirkus... poznato? To je bio DOOM! Ok nije prva igra, nije prvi FPS, ali tko je ikada slinio za Wolfensteinom ili Pongom!? Sve je pokrenuo ta jedna igra zvana Doom. Bolesno zarazna igra koja je pucala od originalnosti i nevjerojatnog dizajna. Sve kasnije igre nazvane su klonovima i Gaming više nikad nije ostao isti... a nisam ni ja. Bio sam spreman platiti da bi još koju minutu zaigrao to "zabranjeno voće". Da, priznajem, bio sam mlad, neupućen i zaigran. Prolazile su godine a moja strast za gamingom nije splasnula... upravo suprotno! Rasla je i rasla iz dana u dan. Imao kompjuter ili ne, imao konzolu ili ne, uvijek sam bio informiran o gamingu: čitao časopise, odlazio do "lucky bastarda" kako bi gledao tuđa guštanja... a onda sam i ja polako počeo dolaziti na svoje...


Games, games, games...
Došao je Terminator, pa zatim SNES, Amiga 500... i nakon dugo, dugo vremena: PlayStation! Poklonili mi ga roditelji bez povoda unatoč protivljenjima, a ja skoro plakao od sreće! I da želim ne mogu nabrojati sve igre koje sam odigrao u tom razdoblju... Doom, Duke Nukem 3D, Hexic, Comand & Conquer, , Descent, Contra, Street Fighter, Mortal Kombat, Alien Breed, Dragon Quest, Tetris, Golden Axe, Alien Trilogy, Need For Speed, Lost Vikings, Aladdin, Arkanoid, Asterix, Sensible Soccer, Frogger, Indiana Jones, Lucky Luke, Super Mario, Galaga, Defender, PacMan, Ninja Warriors, Pirates, Robocop, Sim City, Space Invaders, Sonic, Fifa, Nba, Nhl, MediEvil, Ace Combat, Armored Core, Tekken, Soul Blade, Micro Machines, Assault, ISS, Metal Gear Solid, Quake, Crash Bandicoot, Star Wars - sve (ali baš sve) igre, Medal Of Honor, Virtua Fighter, Diablo, Legacy of Kain (Blood Omen i Soul Reaver), Theme Park World, Tomb Raider, Resident Evil, Dino Crisis, Silent Hill, Spyro The Dragon, Wipeout, G-Police, Destruction Derby, Colony Wars, Twisted Metal, Barbarian, Rollcage, Nascar Rumble, c-13, Toy Story, Team Buddies, Warhawk, Ridge Racer, Battle Arena Toshinden, Gran Turismo, WarHawk, James Bond 007, Gradius, WuTang, Tony Hawk, Die Hard Trilogy, Time Crisis, Grandia, Oddworld: Abe´s Exodus, Alundra, Ape Escape, Driver, South Park, Dead or Alive, Bloody Roar, Syphon Filter, Duke Nukem, Fighting Force, Tomba, Viligante 8, Warcraft II, Croc, Road Rash, Cool Boarders, SnowSledge, Rayman, X-Men, The Simpsons, Test Drive, Spider-Man, Jackie Chan, Future Cop LAPD 2100, Hercules, Tenchu, Evil Dead, Army Men, Bugs Bunny, Gex, Rainbow Six, Forsaken, Grand Theft Auto, Urban Chaos, The Mummy, Mat Hoffman Pro BMX, The Fifth Element, Lego Racers, Mission Imposible, Re-Volt, A Bugs Life, Colin McRae Rally, V-Rally, Shadow Man, Men In Black, Carmageddon, Dune 2000, Aqua GT, Maximum Force, TOCA, Virtua Pool, Batman, Wing Commander, Action Man, Populos, Pinball, Le Mans 24, Agile Warrior, Wing Over... samo su jedni od serijala igara odigranih na prvim generacijama konzola i kompjutera ...i to sve prije nego što sam dobio svoj prvi PC, a tek poslje onda!? Hoooohohohohooooo!!!!!!!!!!!!!!!! :-)))


MarkaNgamer
Radilo se o Pentiumu III na 666 (no dobro, 667, pošto su u Intelu malo praznovjerni:)) MHz, 64 MB RAM-a i SiS grafička kartica koju sam ubrzo zamijenio za tada vrlo moćnu GeForce 2. Tada su usljedile igre poput Quake II, Quake III, Unreal Tournament, Warcraft III... itd. No osim toga dobio sam još nešto za što su roditelji mislili da će dobro doći za razliku od "oglupljivajućih igrica". U sklopu akcije "Hoću Internet!" dobio sam baš to - INTERNET. Nešto što mi je omogućilo da dalje razvijam svoje sposobnosti i odmah sam znao što želim - svoju web stranicu. Uz veliku podršku che-a još dok izraz n00b nije ni postojao ja sam učio u Dreamweaver-u raditi web stranice te promatrao che-a kako radi svoje - već napredne sajtove. Moji prvi radovi su bili u najmanju ruku smiješni, no uvijek je u njima bio dašak originalnosti. I tako uz gomilu uspona i padova jednog dana sam ozbiljno odlučio tome se posvetiti i rekao: vrijeme je za MarkaN gamer! Prateći već postojeće "trendove" u gaming industriji odlučio sam da moj gaming e-zine bude baš to: E-Zine - dakle elektronski časopis. Odlučio sam da bude posložen kao normalan tiskani časopis i da svaki mjesec izlazi novi broj. No za časopis je trebalo nekoga zaposliti, ali koga? Iz početka sve najave, recenzije, novosti, speciale uglavnom sam pisao ja! Školske klupe su bile predmet skiciranja, pripreme planova, pa čak i pisanja recenzija! (hehe nije samo golem imao Recenzy Book :) Nakon nekog vremena uspio sam susjeda nagovoriti da napiše koju recenziju, no to je bilo slabo i šturo... Dakle naš impressum se sastojao od njega i... mene :) Iako nije imao preveliki uspjeh, prvi broj MarkaNgamer-a objavljen je u 61. broju PCPlay-a i dobio je solidne ocjene... najviše zbog sviježine i originalnosti, a neke recenzije možete pročitati i u LNL Arhivi! ;-) Kasnije onako iz zafrkancije krenuo sam raditi naslovnice za MarkaNgamer, PCPlay i GamePlay. Većina njih su objavljene u časopisima, što je konačno bio materijalni dokaz mojoj skeptičnoj familiji da sam nešto postigao. Roditeljima je bilo drago, a meni samo dodatni motiv da još jače i žešće krenem dalje ka ostvarenju svog cilja i životnog sna!





What Goes Up Must Come Back Down
I kako je moja želja i pohlepa za uspjehom rasla, sve više sam gubio na onoj socijalnoj, društvenoj strani života. No to nije bio problem jer su me svi oduvjek znali kao "samozatajnu, povučenu osobu". I tako moj život je cvao sve dok mi se jednog dana nije monitor ugasio pred očima usred rada... Bio je to šok koji se pamti... pad sistema, sve palo u vodu, sav trud i rad. A onda je krenulo još gore. Svi skeptici su došli na svoje, kao da su čekali da mi kažu: "To ti je zato što stalno prčkaš po igricama umijesto da naučiš raditi nešto korisno!" Znači unatoč svom trudu uloženom i svem znanju o informatici ja sam za većinu bio jebivjetar, probisvijet koji ne zna ništa drugo nego "non-stop igrati igrice".





















A reko dobro, dobro... Doći će i moje vrijeme. I tako, vrijeme je prolazilo, ljudi su kupovali nove konzole, nove kompove... a ja u živoj socijali čitao gamerske časopise, naručivao vodu u kafiću, gladan školu pohađao a đeparac stavljao u kasicu-prasicu te na kraju nekako uspio ososobiti staru izmučenu kantu i krenuti iznova. Ambiciozan kakav jesam, najprije sam osmislo sajt koji bi bio nešto kao gamerski portal. Ime na početku nisam htio mjenjati, reko nek bude MarkaNgamer - kud puklo da puklo! I tako sam osmislio duplo veći sajt od prvog MarkaNgamer-a, dok je većina rubrika ostalo uglavnom nepromijenjeno jedina vidna promjena je bila u dizajnu i načinu korištenja. Nakon mnogo vremena provedenog u planiranju na kraju sam ipak odlučio preimenovati sajt i započeti tj. okrenuti jednu potpuno novu stranicu u priči.





















The Fire Burns Forever
Dosta je trebalo da izmislim jedno veliko i simbolično ime... Generacija X, Gaming Underground, HardCore Gamer, GamingStation, Gaming World... samo su jedni od imena koja su mi prolazila kroz glavu no znao sam da nema smisla, da... to nije to! A onda u jednom razgovoru s che-om mi je sinulo - LOCK´N´LOAD!!! Prva njegova reakcija bila je neee... ma nemožeš to, font ti je preloš... I na kraju tako je ostalo, a moja vizija se ostvarila. Eh sad, sljedeći korak je okupiti sposobnu ekipu i pokrenuti sajt. Taj proces je trajao otprilike 2 godine, a pozitivan odgovor stigao je od ekipe sa tzv. Garfield foruma. Bio sam svjestan da ljudi nemaju iskustva i da su neki od njih prepotentni balavci no odlučio sam im dati priliku za napredak... LNL Team (onako kako je prije bio zamišljen) činili su: Stike, MechBot, Đon (ex. Gra i Manistra) i Axel. No budući da je vrlo riskantno bilo samo na njih se osloniti odlučio sam kontaktirati i neke "pouzdanije izvore" tako da su s druge strane radili golem, che i pepa. Iako nisam ništa ni očekivao finalni rezultati "prvog tima" su bili prilično poražavajući. Jedino je MechBot nešto napisao dok se Đon zajebavao, a Stike pravio pametan i slao kopirane recenzije. No to nije previše zasmetalo pošto sam ja zasukao rukave i plasirao sav svoj mukotrpni rad od 2 godine koji broji preko 50 većih članaka. "Drugi tim" svoj posao je napravio prilično zadovoljavajuće, tako su che i pepa napravili odličan dizajn, funkcionalnost, flash animaciju za LNL logo i svemu tome pridodali dugogodišnje razvijani sustav za upravljanje sadržajem koji je vrlo intuitivan, jednostavan no opet zahtjevan i ono najvažnije: fleksibilan. S druge strane golemova karijera na TAG-u se bližila kraju te je sav svoj rad odmah na početku prepustio LNL-u u već prepoznatljivoj kvaliteti. Od tog dana puno toga se promijenilo: LNL Team je sastavljen od "stariješina" ali i novih pridošlica među kojima su samo najuporniji i najradišniji zadržali poziciju u Team-u. Stike je postao tiranin koji je neslavno završio, Đon je uz nekoliko ekcesa banan sa sajta, a MechBot čeka da mu se ukaže druga prilika i da opravda moje povjerenje. Dodane su nove rubrike, srušili smo rekord po broju sadržaja, a često radimo i specijalne članke među kojima su i intervjui sa jednima od najvećih svjetskih proizvođača igara. Ekskluzive nam nisu strane, a kvalitetni tekstovi često dolaze. Unatoč mnogim kategoriziranjima i stereotipima uspjeli smo okupiti jednu vrlo raznovrsnu zajednicu koja funkcionira uz dobar odaziv i ženske populacije.

Nakon svega, LNL ima lijepu priču koju svakako vrijedi ispričati, no o tome nekom drugom prilikom jer ovdje sam htio samo vam objasniti ono što vjerujem mnoge zanima: Kako je nastao LNL!? E, pa vidite kako. Nikakvu ulogu nemaju pare, niti "dobre veze", samo mukotrpan trud, čelični živci, strpljenje, upornost i tvrda glava k´o u bika! Kad sam prije nekoliko godina pričao frendovima što ću sve postići rekli su mi da sam lud. Možda čak i jesam, jer i to je osobina potrebna za pretvaranje snova u realnost! Svi se oni dobro sjećaju svojih i mojih izjava, i još uvijek mi ne vjeruju kad im kažem da sam jučer (recimo) pričao sa CroTeam-om, Team 17, Flagship Studios-om... Eh dečki, tko vam je kriv kad ste "realni" ;-)