LOCK 'N' LOAD

PROIZVOĐAČ / IZDAVAČ Square Enix / Square Enix
ŽANR TPS TIP Fantasy PLATFORMA PS2 DOSTUPNO ZA PS2

Za sedmi nastavak Final Fantasy-a mnogi se kunu da je najbolji u serijalu, pa čak i najbolja igra svih vremena. Vezano uz radnju te fenomenalne igre nedavno je izašao prekrasan dugometražni film Advent Children. Nakon toga dobili smo i akcijski orijentiranu igru Dirge of Cerberus u kojoj je glavna faca jedan od skrivenih, a ujedno i najzanimljivijih likova u serijalu - Vincent Valentine

''Igrao sam i igrati ću. Zauvijek. Po meni jedan od najboljih RPG-ova koje je ovaj svijet ikad vidio. Tko nije igrao ne zna što je propustio.'' –Istina! Uvijek se može naći neki mudrac govoriti da je Chrono Cross bolji, da je nova Xenosaga ''ono pravo'', da je osmica bolja od sedmice, a obadvije lošije od desetke, ali FF VII je imao ono nešto. Najveću popularnost, najbolje likove, najveću komercijalnu tendenciju i dosta malih sitnica od kojih je život satkan. Dokaz tome su i različiti spin-off naslovi kojima nas Square hrani u proteklih ogdinu dana, a očito je da ne planira stati. Nakon savršenstva od Advent Children filma, čija će genijalnost ipak ostati nezapamćena širem krugu javnosti jer je praktički neshvatljiv bez odigravanja igre od koje je sve to počelo, došao je red i na jednu igru koja će obilježiti FFVII na Playstation-u 2. Akcijska pucačina iz trećeg lica sa Vincentom Valentine-om u glavnoj ulozi (jedan od najpopularnijih FF likova te jedan od dva ''tajna lika'' iz istoimene igre) sva zamotana u neki ''Devil May Cry upoznaje Price of Persia koji pak upoznaje Duke Nukem '' stil igre koji nije baš mirisao na dobro.



'' Iznimne priče koje vas uvuku u svijet FF-a, tako jednostavno ispričane, a tako prokleto interesantne.''

Priča počinje praktički gdje je u sedmici i stala, no samo gledajući probleme Vincenta i Yuffie. Nakon tog kratkog filmića dolazimo otprilike 3 godine poslije te scene kada se ekipa manje-više raštrkala, a Vincent je započeo nekakvu vrstu samačkog života. Vincent sjedeći sam u svojoj izoliranoj sobi primjeti velike nerede u gradu i kreće ponovno u borbu s namjerom da spasi nevine ljude koji bivaju napadnuti od različitih stvorenja, pretežito robotske prirode. Priča se kasnije dosta zakomplicira, ali naravno na najbolji mogući način, u stilu FF VII i tog svijeta. No, ne očekujte neku veliku promjenu u osnovnoj priči, Clouda i ekipe nema, te će se malo spominjati uopće. Ova se igra tiče pojašnjenja Vincentovog života, kako prošlosti tako i budućnosti te će naravno najviše biti zanimljiv FFF-ovcima. Niste igrali FF VII? Ili ga niste dovoljno dobro shvatili? E, pa takva vrsta gamera u scenariju ove igre neće naći sebi ništa zanimljivo.

'' Igre zbog kojih bi vas jutro pozdravilo nakon neprospavane noći gledajući u čudu kako gledate u ekran krvavih očiju, totalno bespomoćni da se odvojite od njega. I nema veze što za 30 minuta morate biti u školi, nemoguće je prestati. Iako se nekome ovo može učiniti kao gubljenje vremena i traćenje života, to nije to. ''

Koliko god sam se tjerao da me neka igrivost ovdje i odvede u bespuće vremena, nije išlo. Tromi Vincent se pokušava, mojim dinamičnim stiskanjem tipke za skakanje i micanjem desnog analog sticka, nešto i istaći kao agilni dečko pun života...ali ne ide. Iako izgleda impresivno uz svu tu prelijepu grafiku i njihanje plašta, ne uspije se ubiti činjenica da se sve svodi na odlazak od točke A do točke B na čijem putu vas čekaju neprijatelji koji će vam uvijek biti isti u toj misiji, a na drugim misjama će biti drugačiji samo izgledom i količinom njih koji vas odjedanput napadnu. No, ima i jedan oblik neprijatelja koji je zapravo taj isti, ali na stereoidima i sa rocket launcherom. Stvarno-klasična pucačina iz trećeg lica. Po ama baš ničemu se ne odvaja od onih istih starijih klasika koji su čak i zanimljiviji bili sa nekom posebnošću koja ih je krasila. Ali ne možemo reći da se Square-ovci nisu trudili, stavili su mogućnost da Vincent ima 3 mjesta za svoja oružja koja nabavlja po misijama. Svi se svode na isto- imamo običan pištolj, pušku ili nešto u tom stilu, dodamo neku od materija pa kad imamo pun MP pucamo i nanesemo više štete (vragu brige što je neprecizno) pa dodamo dodatnu cijev, ciljnik, neki ukras i eto nam opreme za otići u boj. Šteta što je jedina razlika između svih tih oružja-nikakva. No, imamo i Limit Break, svima poznat i nepotreban za dodatno objašnjavanje. Nije čak ni loš, dobro je vidjeti tog rozog vuka sa crvenim ovratnikom ponovno (heh, nemogu mu se imena sjetit, nek mi netko javi), ali nažalost vidjet ćete/ćemo samo njega. Da! Samo njega...do svih četvero...dovraga. Još kad dodate tome bugove kojih ima više nego u mojoj garsonjeri dva kata ispod stana u kojem živim-shvaćate da igrivost nije velika. Jedino što je drži jest priča, a fanove je i ona uspjela podijeliti. Očigledno nije sve jednako intrigirala...pa iskreno, ni meni nije previše stalo do Lucrecije, nekih novih bezličnih čudovišta i stealth misija sa Cait Sith-om koje su očigledno tu samo zbog priče (taj dio priče gdje je zapravo Cait Sith upotrebljen je takoreći nepotreban do kraja igre. Bezuspješno) i razbijanja monotonije.




'' Zašto gledati ovaj jebeni svijet koji se raspada i ove pokvarene, zle ljude, kad kod kuće imate prekrasan svijet u kojem ste junak, u kojem isti taj prekrasan svijet spašavate. I proživljavate sve uspjehe i neuspjehe, i sreću i tugu... ''

Nažalost, u ovoj igri se baš prikazuje taj svijet, na morbalno dosadan način. Ni traga FF vedrine nisam vidio u tih tucet sati igranja. Ne kažem da su FF igre previše vedre kao i spotovi Luke Nižetića, ali depresiva i neki pojam borbe protiv globalizacije / industrijalizacije / apsolutističke monarhije je ovdje došao do onog preupadljivog nivoa.


'' A vi koji mislite da sam samo djetinjast i da sam budala koja se boji svijeta i života, razmislite...Koliko smo puta pokušali promijeniti svijet, koliko je revolucija došlo i prošlo, koliko smo puta patili i sažaljevali sami sebe zbog nemogućnosti da bilo što učinimo. I koliko god se mi trudili svaki dan smo sve stariji i stariji i sve je manje vremena. I polagano shvaćamo da koliko god se mi trudili ovaj svijet se neće nikada promijeniti i mi nikad nećemo moći ništa učiniti koliko god se trudili. I što nam preostaje? Prestati mariti i prepustiti se ovom svijetu da od nas napravi kreature, proklete zlom, gramzljivošću, zavisti, mržnjom. ''

Nitko nikad od nas neće praviti neke djetinjaste likove, dragi moj prijatelju. Mi imamo Final Fantasy i uvijek ćemo ga imati. Neke je oblikovao kao osobe, neke je zadivio, usrećio, rastužio, nekome je bio smisao života, anetko se samo zabavio i zaboravio ga...ne , nitko te igre, a pogotovo sedmicu, ne može zaboraviti. '' Ne, ja to nikad neću postati i nikad neću zaboraviti Final Fantasy '' Ali, ovo, želimo obojica zaboraviti-vjeruj mi. Da ova igra nema u sebi Vincenta, Cait Sitha, Yuffie i lokacije kao što su Midgar, Shinra Mansion (koje, usput, niti malo nisu slične onima iz ''sedmice''...niti po izgledu niti po atmosferi) Dirge of Cerberus bi bila jedna obična organičena sterilna pucačina. A takvom ću je i smatrati. Koliko god sam govorio bratu i reagirao na njegove tvrdnje da je loša protutvrdnjom da ništa iz FF VII ne može biti loše, izgleda da sam bio u krivu. Žao je meni, žao je svima. I to je to.

'' I ako bude sreće uvijek... uvijek će ono dijete koje sam bio biti dio mene, biti veliki dio onog što ja jesam.''


ALTERNATIVA Oni, Ghost in the shell, Duke Nukem

PLUS Final Fantasy likovi i jako dobra priča
MINUS ama baš sve ostalo...

OCJENA 54%

DOJAM Objektivnost da ne može biti veća. Da nema likova koje svi volimo Dirge bi dobio ovakvu ocjenu... takvu će i dobiti. FF svijet se ne može ovako okaljati, makar to bila priča o samo jednom liku iz jednog nastavka.