LOCK 'N' LOAD

PROIZVOĐAČ / IZDAVAČ BioWare / EA Games
ŽANR Akcijski RPG TIP SF PLATFORMA PC DOSTUPNO ZA PC, X360, PS3

Velikoj gamerskoj SF operi (kako su ju nazivali) nakon 5 godina dugog putovanja polako se bliži kraj. Treće poglavlje o junaku ili junakinji imena Shepard predstavlja kulminaciju događaja iz dosadašnjih nastavaka i jednostavno smo morali vidjeti kako se to sve odigralo. Nošen na nikad većim krilima proizvođača i izdavača ME3 također je nesumnjivo izazvao još jedan masovni efekt, no ovoga puta zapravo bitno drukčiji u odnosu na prva dva nastavka. O čemu se radi saznajte u ovoj, još jednoj detaljnoj LNL recenziji.

Okej... Galaksija je spašena, a sad idemo na teži dio. Zašto je to teži dio zasigurno ćete saznati do kraja recenzije, budete li imali želje i volje proći kroz još jedno „sadžajno štivo sa LNL-a“. Budući da se na ovu recenziju kao i na igru podosta čekalo smjesta prelazim na stvar te ovoga puta preskačem priliku za neki kreativno-informativni uvod (reko; ajmo malo i tako za promjenu). Mass Effect je saga koja je kroz ova tri nastavka i njihove dodatke stvorila jedan od najzapamćenijih i upečatljvijih univerzuma u povjesti igara te SF-a općenito. Iako je počela kao „story-driven cinematic RolePlaying Game“ Mass Effect igra pokazala je potencijala i na drugim poljima te se tako razvila u jednu od najkompletnijih igara općenito i tvori jedan od elitnih dokaza o uspješnom kombiniranju različitih žanrova. Igra tako u ovome trećem nastavku omogućila čak tri moda igranja Single Playera; Action (boriš se, a dijalozi se koliko je moguće preskaču), Story (preskačeš borbe koliko je moguće, no zato levelaš i brbljaš sve u 16) i naravno, normalan mod igranja: RPG! Svaki ozbiljniji gamer odabrat će posljenji za puno ME3 iskustvo, no za „kežualce, njubove i cjepidlake“ tu su i ova dva. Reko, nek se nađu da nebi bilo zgorega :P Također, po prvi put u serijalu tu je i Multiplayer! Ako ste se pitali kako je igrati sa drugim klasama ili čak rasama (Asari, Turian, Krogan, Salarian, Drell, Quarian...) sada imate priliku i to isprobati uz mnoštvo nadogradnji, raznih oružja i moći te usput se izboriti za veću šansu galaksije (Galactic readyness) da se odupre snagama Reapera u Single Playeru.


BEGINNING OF THE END
Vancouver pod opsadomDolaskom Reapera evolucijski ciklus čovječanstva i ostalih rasa bliži se kraju. Međutim koliko god se činili bezopasnim pred „nositeljima apokalipse“ pored svih međusobnih ratova i sintetičke inferiornosti imaju nešto što ih razlikuje od rasa prethodnog ciklusa, kao i neke tajne svemira koje čekaju da ih se otkrije. Naravno, tu je i Shepard na kojega ovoga puta nitko neće ostati ravnodušan (pa čak niti blentavo vjeće koje ne vidi prst pred nosom) već dapače, mnogi će ga ozbiljno držati na piku, bilo iz jednih ili drugih razloga. Igra započinje sasvim efektno te ne štedi na skalama i dramatici od samog početka. Od trena kad Reaperi dolaze, životi odlaze. Nebesa gore dok paklene mašinerije bude neviđeni kaos i šire razaranje po svim većim gradovima planeta Zemlje, te se još u „prigodan trenutak“ pojavljuje Cerberus – jezivi poznanik iz prošloga djela koji se okrenuo protiv nas te kuje nešto opako u vezi sa samim Reaperima. Igra odmah uspjeva probuditi gamera u vama te jednostavno vas pogurne dovoljno da i sami poželite baciti se u nove pustolovine, zgode i nezgode te sve što je potrebno kako bi uspjeli spasiti svoju Zemlju koja se našla u doslovce smrtno ozbiljnoj nevolji te upravo gleda apokalipsi u lice, jednako kako će gledati i ostatak galaksije ukoliko ne poduzmemo nešto, sada odmah! Stoga okupljamo preživjele, ukrcavamo se na dobro nam poznatu Normandiju te polijećemo!  


HERO RETURNS
Osim naše Zemlje među ostalima posjetit ćemo i rodne planete Salarijanaca, Quarijanaca, Asarija...Naš sam Shepard se promijenio od zadnjeg nastavka, kako nebi onda i sve ostalo. Shep je postao ljudskiji, skloniji rizicima zbog sentimentalnih vrijednosti te nerijetko progonjen vlastitim mislima, strahovima te razdorima koje sam rat uzrokuje.


S obzirom na sve što je prošao, preživio i teške odluke koje je morao donositi nije ni čudo da je postao mentalno neuravnotežen, no ima li tu možda još nečega? To vam ostavljam na otkrivanje. Sigurno činjenica da je naš junak malo omekšao neće nam pomoći u borbi i izravnim sukobima sa paklenim mašinerijama stoga se treba baciti na „tweakanje“ i nadograđivanje, kako samog lika i oklopa tako i razinh oružja, a to ćemo činiti (po uzoru na prvi dio) u posljednjoj palubi broda Normandy – Shuttle Bay. Tamo ćemo također po uzoru na prvi dio kupovati razne stvari i nadogradnje sa vrijedno zarađenim kreditima. Stoga, nema više minerala i skeniranja planeta za istima.

Back on the Normandy (Alliance registry)
Sada su jedina skeniranja dostupna za Side Questove, prikupljanje pojačanja (War Assets) i preuzimanje resursa u obliku goriva i dodatnih kredita. Također novi dio broda za istaknuti je War Room koji se nalazi suprotno od kokpita i War RoomCIC-a na istoj palubi. Osim što je Normandy preuređen pod vodstvom Alijanse te tako većinom vraćen na početni izgled iz prvog djela, tako je i još uvijek u „work in progress“ stadiju pripravnosti, tako da u mnogim djelovima žice i ploče vire vani, na kablove bi se čak mogli i spotaknuti koliko ih ima itd. Uvelike nešto kao Millenium Falcon iz Star Warsa ili Enterprise A iz „Star Trek: The Final Frontier“ kada je tek još u povojima a prisiljen je izaći na misiju. Iznenadnom invazijom Reapera, Normandy je jednako tako prisiljen uzletiti bez obzira na stanje pripravnosti. No da su se neki pomaci napravili svjedočit će Liara T´Soni koja je kao novi Shadow Broker preuredila bivšu Mirandinu kabinu u svoj laboratorijski ured, a s obzirom na veličinu novog Normandy-a ipak je ostalo mjesta za kabinu, dvije namjenjene za RNR (Rest and Relaxation, ne Rock´N´Roll, mada za neke slučajeve ni to nebi bilo pogrešno :) pa ćemo se i tamo načuti interesantnih razgovora sa članovima posade između misija. Neke stare (čak gotovo sve) likove ćemo sretati po mjestima i misijama, no samo neke (i to jako mali broj) ćemo moći pozvati da služe sa nama dalje na Normandiji. Naravno, interesantno je vidjeti što se dogodilo sa Mirandom, gdje je Jack i za koje svrhe upotrebljava svoje superiorne moći, da li Garrus uzvraća udarac Reaperima, u koje svrhe Mordin upotrebljava svoje veliko znanje i istraživanja, je li vješti Conrad Verner spasio već galaksiju možda umjesto nas, da li je Tali sa svojim narodom koji se bori i sa Ghetovima te kako konačno izgleda njeno lice ispod maske, što Wrex ima u planu za Krogansku rasu, gdje li Samaru vode putovi pravde... i tako dalje, te da ne spoilam, to vam također ostavljam na otkrivanje. Stoga udovoljite znatiželji.  


GALAXY AT WAR
Nakon Zemlje i Turijanski rodni planet Palaven gori od razaranjaSrećom, budući da se radi o igri, gameplay je većinom napredovao, prvenstveno govorimo li o borbi. Dodani su novi Melee potezi te čak pokoja Quick-Time sekvenca, no na svu sreću nema ih puno i dolaze svake prijestupne, stoga nema razloga za brigu. Tako brzopotezno onesposobljavanje neprijatelja OmiBlade-om izgleda i djeluje efektno. Ako ste htjeli zgrabiti mrskog vam Husk-a za vrat i razbit mu tikvu, sada možete! Headshotovi i dalje razvaljuju (doslovce) te većom štetom nagrađuju preciznost igrača, dok sačmarice recimo i dalje imaju onaj zarazan „boom čika boom“ efekt i jednostavno je nekad pravi gušt preuzeti stvari „up close and personal“ kad vas iživcira određena spodoba. Također, dodane su najavljivane granate u arsenal – nešto što će vam se svidjeti ili zgaditi, ovisno kakve ste sreće (da sreće, jer vještina nema nikakve veze sa tim ako vam random granata uleti pod noge u zadnji čas). S obzirom da Shepard neće na Reapere bacati rajčice tu imamo novi / stari arsenal oružja uz koja su nam dostupne razne nadogradnje, te se mogu samo primjeniti samo dvije po oružju (što mijenja i sam izgled oružja – svakako poželjan feature) pa će u kasnijem stadiju morati biti vaganja što primjeniti jer može ih se skupiti čak po 5-6 modela po oružju. Također i oklop broji nove / stare modele te one iz DLC-ova, no i dalje su svi isti i jedino što je novo su nijanse boje kojih ovoga puta ima nešto više (bravo lol). Biotičke moći i razni tehnički trikovi još su brojniji nego prije, no nema ni ovdje nešto noviteta.

M76 Revenant - po meni najbolji Assault Rifle u igri
Ono što je novo jest veći Level Cap te sukladno sa njime i više polja za leveliranje raznih kategorija sa izborom od 3 posebna featurea u svakoj, što je dakako odlična podloga za svakog fana i ljubitelja RPG-a. Vratio se i XP sustav iz prvog djela tako da se ponovno dobivaju XP bodovi za sve što se radi (osim eliminacije protivnika – što je dosta čudno, s obzirom da je to najteži dio gameplaya).


I tako igra unatoč svim manama postaje igriva i zaboravljamo na navedene mane ili činjenice da nam neka oružja zvuče kao da su na vodu, no srećom onda – tu su i druga oružja :) 

Mini igre poput hakiranja i skeniranja su praktički nestale. Da li je to dobro ili loše sami prosudite, dok ću ja to pripisati lijenosti proizvođača jer sama igra djeluje površna i naravno, Eto što postane od Asarija kada se nađu u kandžama Reaperanedostatkom featura utoliko manje zabavna i zanimljiva. Ima nekoliko pucnjave sa turreta, no i to je već odavno stara fora mada zna biti zabavno nakratko. Ono što mene veseli (a vjerujem i vas će) jesu sukobi sa Reaperima, kako onim velikim tako i malim. Očekivano su prave zvjeri i uvijek je zabavno hvatati se u koštac sa njima, dok su sa druge strane trupe Cerberusa naporne i iritantne, no i oni znaju pružiti dobru makljažu ukoliko vam širenje kaosa pođe za rukom. I oni su uglavnom ti sa kojima ćemo s u ME3 boriti, što djeluje podosta jednolično, no nasreću u igri se toliko ni ne primjećuje, zahvaljujući mnogim podvrstama i klasama. Zato se primjećuje nedostatak opcija u dijalozima (pa čak su i uklonili animacijske interakcije sa svim NPC-evima osim onih potrebnih za misije), općenito veliki nedostatak Paragon / Renegade akcija i kada to uz sve navedeno uzmemo u obzir onda nam igra uistinu ispada podosta površna u odnosu na prošli dio. Isto tako je sustav pregledavanja i izvršavanja Questova jako konfuzan i prečesto neznate kako stojite sa dotičnima, što je za jedan RPG vrlo loša stvar i osjeća se nedostatak misija poput onih „Loyality“ iz dvojke, gdje je svaki lik mogao imati svoj dio priče i utisak na radnju. U ME3 samo određeni likovi dobivaju svoje trenutke slave (koji znaju biti vrlo upečatljivi) dok drugi vrše uglavnom sporedne uloge.


Obično kad se rješi jedan problem stvori se neki novi, to je također i ovdje slučaj. Zapinjanja u objekte i u zraku možda nije toliko često kao u dvojci, no zato ona glavna tipka koja ima nekoliko funkicija (enter / jump / cover / sprint) zna biti iritantno problematična kada želite aktivirati prekidač a vaš Shep se ko munjen ili skiva uz zid ili se baca u stranu što naravno, ispada totalno debilno :P Isto kao i trenuci u kojima „najveća vojna sila u galaksiji“ na smotri pred sukob broji nekih 20-tak članova, i kad već govorimo o apsurdima:  

MARKETING, PLAĆENE RECENZIJE, 1ST DAY DLC ...AND REST OF THE CRAP
CGI hawtnessKad smo već kod početka kraja dobra paralela bi se mogla povući i sa bezobraznim poslovnim potezima EA Gamesa u čijem je vlasništvu i sam BioWare a kao što znamo da biznis nema duše i pardona, tako ga nema ni kod šamaranja fanova kojima se već na prvi dan prodaje bacaju krafne u oči u obliku DLC-a koji je vidljivo trebao biti otpočetka sastavni dio priče u samoj igri. Dakle ukoliko želite saznati porijeklo Reaperskih osvajanja svemira, tajne Protheana i njihove kulture te načina života, morat ćete posebno izdvojiti za DLC, ali nećete ni bez toga biti na miru jer svakim ulaskom Kai Leng - ninja eliminator budućnostiu glavni meni iskače vam „notification“ koji poručuje da vam je dostupan taj DLC, kako ga slučajno ne biste propustili. Kad pročitate ovo do kraja imajte na umu da napisana recenzija kao i sama ocijena uključuje također i dojam o odigranom DLC paketu. Dakle, kompletno ME3 iskustvo. Također tu su i posebna oružja te dodaci za koje nebi bilo normalno da su otpočetka ukljućeni u igru pa će biti dostupni samo „sretnim“ vlasnicima kolekcionarskog izdanja. Od samog launcha igra je na svim većim gaming sajtovima dobila savršene ocjene, no realno gledajući igra je daleko od savršenstva i vjerujte mi – sve je to jedna velika zavjera! Ne nasjedajte na recenzije sa savršenim ocjenama i hvalospjevima jer to nije ništa drugo nego plaćeni oglas. U novinarstvu općenito nije to ništa strano, no s obzirom na relativno mladu gaming industriju ovakve stvari su još uvijek poprilično „friške“, a toga ima više nego ikad što pored EA Gamesa i njihove reputacije nažalost, nije ništa čudno. Jednako friška je i figa koju pokazali kvalitetno obrađenim i napuhanim CGI, Live Action i Movie trailerima koji prikazuju sve što je kul i što neće biti u igri. Naravno, svaki gamer bi valjda bio sretniji da su te resurse, vrijeme i ideje uložili u samu igru. Naravno, svi osim EA Gamesa. Nuff said! 


ŠOK I NEVJERICA
Vjerojatno veći šok na igrača od same invazije na planet Zemlju uzročiti će drastični manjak opcija kod kreacije lika, a pogotovo nemogućnost importanja izgleda likova iz jedinice (prvenstveno) i dvojke (mogućnost). Kako su mogli dopustiti si naizgled tako mali a tako bitan element igre. Znam, ima isti glas, sposobnosti i izbore koje sam napravio u prethodna dva djela, ali opet, igra je velikim djelom vizualni medij i ako ne vidim da je to moj dobri stari Shepard onda sve pada u vodu. Razočarenje na prvu je bilo veliko, da ne kažem neutješno, dok nisam bacio očekivanja kroz prozor i pobrinuo se napraviti barem koliko-toliko sličan lik prethodnome. Za neku igru koja se pet godina razvijala u upravo tome smjeru i na sva marketinška zvona promovirala to isto... Samo mogu reći, bravo BioWare! Stvarno znaš napraviti zajeb da ti nema ravna. Bez ikakvog uljepšavanja i banalnih izgovora, kao recezent odnosno kritičar igre i prvenstveno kao gamer, jednostavno sam dužan iskreno i konkretno reći: U jednom specifičnom djelu (pogodite kojem lol) BioWare (ili možda da se bolje izrazim; bEAware?) je totalno bombu koja bi zbog nedostatka ikakvih objašnjenja mogla uništiti sve što se razvijalo do sada kroz Mass Effect igre te stvarati salve razočarenja, šoka, nevjerice i ostalih krasnih osjećaja i to sve prezentira vam jednako suptilno kao što ide i Kroganova Mordin Solus kao i još neki, živi ili umire, ovisno o vašim odlukamašaka u facu. To je najveći spoiler koji ću dati, budući da se radi o recenziji igre. Jednostavno se radi o jednom od najvećih apsurda u povjesti igara općenito. Čak nas je i majušni boss zvan „Marauder Shields“ pokušao zaustaviti i poštediti nas dobrog djela tog iznenađenja, ali nismo se dali jer nam vrag nije dao mira. Njegova žrtva će biti zapamćena... Da bi se opisalo što je pošlo po krivu trebao bi članak mnogo veći od ove čitave recenzije, da ne spomenem koliko spoilera bi isplivalo na površinu. Stoga ostavljam na otkrivanje vama koji još niste odigrali do kraja, samo poručujem; Budite spremni na apsolutno sve, uživajte u dobrim momentima i očekivanja svedite na što mogući OmniBlade strikeminimalac. Kratki tijek igre te momenti u kojima igra proturječi sama sebi jasno ukazuju na lijenost i površnost proizvođača. Kako god bilo, mora im se priznati činjenica da je završetak stvarno „mind blowing“ samo ne nužno onako kako biste očekivali. Kako god kasnije bilo i što god dalje napravili kako bi upotpunili igru to ne mijenja činjenicu da se sve to očekivalo u ovome izdanju igre kao što su i obećali. Pogotovo ako se ti dodatni sadržaji još (najvjerojatnije) budu naplaćivali, jer to je sve jednom rječju – bezobrazluk!


SOUND OF THE UNIVERSE
Zvučne kulise i u ovome nastavku igraju zapaženu ulogu kao i u prethodnicima. Posuđeni glasovi i dalje većinom briljiraju (iako slabiji Lip Sync i kvaliteta nekih dijaloga kvare ugođaj, no to je „drugi par čarapa“). Zvijezde su ponovno sa nama; Martin Sheen (Illusive Man), Seth Green (Joker), izvrstan Keith David (Anderson), Michael Hogan (Bailey), Adam Baldwin (Kal´Reegar), odlične Tricia Helfer (EDI), Ali Hillis (Liara), Liz Sroka (Tali), Yvonne Strahovski (Miranda), Carrie-Anne Moss (Aria)... i ostali, te potpuno novi lik James Vega kojem glas posuđuje (vjerovali ili ne) Freddie Prinze Jr. koji je zapravo odličan u poslu te je sam gamer i ljubitelj ME serijala. Glazbena podloga, odnosno soundtrack je odlična, no poznavajući soundtrackove uvjeren sam da je moglo biti još bolje. Najbitnije je da još uvijek vam se može naježiti koža dok sa zanimanjem gledate i (zahvaljujući kvalitetnom zvuku) doživljavate scene koje se odvijaju u igri.

Shepard VS Reapers
Najčudnija je činjenica kako uvjerljivo najbolja skladba nije uopće uklopljena u službeni soundtrack, te vam svakako preporučam da je nabavite: Two Steps From Hell - Protectors of the Earth.


VIZUALNI SPEKTAKL
Još veća stavka igre složit ćemo se svi, jesu vizuali. Pogotovo u ovakvoj igri koja je dosad briljirala na području vizualne prezentacije te interaktivnosti pogurane našim izborima. Mass Effect 3 je zasigurno vizualno vrlo vrlo raskošna igra. Mada na određenim djelovima iznenađuje nedostatkom detalja na teksturama i level dizajnu, ipak sveukupno gledajući odlično izgleda i još bolje se igra, budući da je period učitavanja sveden na totalni minimum, što je s obzirom na količinu sadržaja za svaku pohvalu. Loading skoro pa se ni ne primjeti. In-game animacije su onako filmski, Garrus je i dalje badassodlične kao i uvijek, no ekspresije lica nisu baš ništa poboljšane u odnosu na prethodnika (Anderson me čak podsjetio na ekipu iz Muppet Show-a te je ironično kako ispada lošije od Skyrima – igre koja je upravo u ovoj kategoriji bila inferiorna ME serijalu). Međutim barem su teksture poboljšane sa više detalja i svjetlosnih efekata. Eksplozije, efekti kamere te efekti općenito i dalje predstavljaju najbolji dio igre, kao i samog serijala uostalom. I dalje ćete gledati razne eksplozije sa velikim zanimanjem i razmišljanjem o posljedicama, što je još jedan uspjeh igre. Da slučajno ne spoilam nešto, samo ću reći da će vam se određene scene (htjeli / ne htjeli) urezati u pamćenje i po tome se posebno prepoznaje da se radi o novom nastavku Mass Effecta. Kulise su i dalje ogromne te se uz level dizajn (koji je u globalu vrhunski, iako zna pomalo mjestimično iznenađujuće podbaciti) i prekrasne prizore za razglednice i dalje cakle oči ispred ekrana :)



THE FINAL FRONTIER?
Je li zaista kraj?Stvarno nije lako objektivno ocjeniti Mass Effect 3. Koliko u jednim aspektima briljira, toliko u nekim drugima budi razočarenje i nevjericu. Međutim sve u svemu, daleko od toga da ME3 nije dobra igra. Naravno da jest, te će se određeni epski momenti ponovno urezati u pamćenje i biti dobar dio naših geekovskih uspomena koje ćemo njegovati, međutim preko postojećih minusa ne prelazi se lako i tako igra u cjelosti budi slatko-kiseli okus koji se posebno osjeća u zadnjim djelovima igre. Stoga slobodno možete shvatiti ovu recenziju kao preporuku sa laganom rezervom. Ukoliko ste fan serijala ili hardcore gamer koji pazi na detalje, možda vas neće potpuno oduševiti, međutim daleko od toga da ne vrijedi odigrati. Mass Effect je i dalje jedna od najboljih „story-driven“ igara sa pričom koju treba vidjeti i odigrati do kraja. Uostalom netko pametan je jednom rekao „Life is a journey. Not a destination.“ i ukoliko to primjenimo na priču zvanu Mass Effect, onda se stvarno mora priznati da je ta priča odlična, zanimljiva i vrijedna istraživanja, pa čak i u ovome nastavku. Naša preporuka je da se pridružite ovome epskom questu. Galaksija treba junake.  


PREPORUČENA KONFIGURACIJA DualCore procesor, 4GB RAM-a, Radeon HD 4850 ili GeForce GTS 450 sa 1GB memorije i 15GB na Hard Disku

PLUS Vizualna prezentacija, rekordno vrijeme učitavanja, skale u igri, detaljne borbe bogate opcijama, zarazan gameplay, dizajn neprijatelja, izvrsni voice-overi...
MINUS Day One DLC, marketinško mazanje očiju gamera, nefunkcionalno importanje lika, sustav questova, ispraznost u nekoliko djelova i elemenata igre, jeftini trikovi, nedorečenost i uskraćivanje najbitnijega kod ključnih djelova priče.

OCJENA 79%  

DOJAM Dok je sa jedne strane podosta razočarala, sa druge ponovno je oduševila. Mass Effect 3 odlična je, no po prvi put igra koja budi podjeljene dojmove.