LOCK 'N' LOAD

PROIZVOĐAČ / IZDAVAČ CroTeam / Devolver Digital
ŽANR FPS TIP Arkada PLATFORMA PC
DOSTUPNO ZA PC, (kasnije X360 i PS3)

Nakon raznih remakeova i čitavog vala „spin-off“ igara dočekali smo novi pravi nastavak Serious Sama. Držeći se dobitne formule te dodavajući pokoje novitete Croteam je pripremio trojku kao „prequel“ igre koja je uzdrmala svjetsku gaming scenu davne 2001. godine. Mentalove horde stigle su sa pojačanjem, a Sam ni nezna što ga očekuje... Zapravo, to vrijedi za obje strane. Time to get Serious!

Prošlo je 6 godina od posljednjeg „pravog“ Serious Sam nastavka, no Croteam je u međuvremenu napravio 2 remakeova prvih dvaju Encountera, izdao ih i za konzole na XBLA i PSN, dodatno proradio na samome marketingu te marljivo razvijao svoj novi engine kako bi bio spreman za novi pravi nastavak Serious Sama i taj dan je došao. U razdoblju manjem od dvije godine, Croteamovci su (unatoč odgodi sa ljeta na jesen) u gotovo rekordnom roku završili i izdali Serious Sam 3 BFE. Sam podnaslov BFE nije službeno razjašnjen niti nakon izlaska igre kao što smo očekivali.

Battle For Earth po naški. Kome još treba Battlefield?
Dapače, kada se upali igra, samo stoji naslov Serious Sam 3 što je dovoljno izravno i upečatljivo, a što se BFE-a tiče čini nam se da je Croteam namjerno to ostavio kako bi dao igračima mašti na volju, mada kristalno jasno i najlogičnije zvuči „Before First Encounter“, no neki su se dosjetili i „Battle For Earth“, „Big Fu#kin Encounter“, „Beyond First Encounter“, „Boom Fire Egypt“... itd. Gledajući medije širom svijeta što su recenzirali novog Sama imam dojam kao da dosad nisu vidjeli nijednu Serious Sam igru. No dobro, zato je barem odličan marketing u kojeg se počelo puno više ulagati još od izlaska SS HD nastavaka urodio plodom. Prvenstveno putem interneta, raznih download servisa i čitavom serijom zabavnih, brutalnih, dinamičnih, pa i humorističnih trailera napravio se izvanredan rezultat, jer lista medija koji su recenzirali ovu igru i to ocjenama iznad 90% je gotovo bez kraja. Svaka čast za taj potez i drago nam je da je gaming scena konačno progledala – hell, it´s about time! A sad osvrnimo se na samu igru.  


BEFORE FIRST ENCOUNTER

Sama priča, koliko god bila nebitna u cijeloj igri, ipak daje neki osnovni razlog za svu tu makljažu te jasno upućuje na upravo taj gore spomenuti „Before First Encounter“. Dakle, nešto što nam je poznato još od prve igre upravo sada postalo je poznatije i jasnije. Budućnost samog planeta Zemlje postaje krajnje neizvjesna kada monstruozne Mentalove horde izvrše invaziju. Unatoč nekim očekivanjima, sama priča počinje kada je već sve otišlo kvragu, te je ostala samo šaćica ljudi da pružaju otpor te u trenutku očaja sve posljednje nade polažu u tek nedavno iskopani stari vanzemaljski artefakt zvan TimeLock za kojeg neznaju niti kako funkcionira. No sve se to mijenja jer na scenu stupa – Sam „Serious“ Stone.


Naravno, ne zato da suštom inteligencijom samo dođe i otključa uređaj, već da uzvrati udarac zlim hordama pa tek onda usput možda nađe rješenje za dotičnog... I to bi uglavnom bilo to od priče koja je ovoga put popraćena kratkim no poželjnim i dovoljnim animacijama koje povezuju levele, objašnjavaju ono najosnovnije (kako i zašto se napravila ili sredila određena prepreka, zašto je nešto otišlo kvragu, zašto Sam jednostavno ne može katapultirati prsten u Mordor (ups! kriva priča:)) itd. ) i „predstavljaju“ neprijatelje, točno onako kako svaka dobra pucačina treba imati. Zemlja se trese, kulise se ruše, monstruozni krik iz daljine čuje se sve jače i... :drumroll: Tadaaa!! Novi protivnik je tu!


NO COVER - ALL MAN
U poznatom stilu Sam nastavlja i dalje. Mada ne čudi, novi slogan je svakako „progrmio“ čitavom gaming scenom što dobro pokazuje odaziv medija koji je jači nego na bilo kojoj igri domaće produkcije dosad. I kako je to Sam nedavno govorio: „There are no fanboys of Serious Sam – Only fan-men!“ Nećemo bježati od očitog – povijest se ponavlja: Kako je Serious Sam došao ko´ naručen dok su ljubitelji oldskul shootera čekali vječno da Duke Nukem Forever izađe tako se i sada pokazao jednako uspješnim kada je Duke ponovno iznevjerio tu istu publiku. Dakako, nezaobilazno je i primjetiti da „No Cover“ vrišti protiv načina igre koji je počeo biti dominantan posljednjih godina u pucačinama, a posebno još nakon unošenja kontroverzi poput regeneracije healtha, raznih štitova itd. Također na stari način, tu imamo na raspolaganju cijeli arsenal oružja, a ne samo dva da ih imate na raspolaganju nositi što je jedna od najvećih besmislica u pucačinama pored Dukeovog igranja izmetom i drugih gluposti koje nisu vrijedne spomena. I neću više Dukea spominjati - ponovno je postao tabu tema. Bitno da je Sam ostao na svojem nivou, no ovim nastavkom čak je zakoračio i na stepenicu više.

Ufff al si gadan! Dizajn neprijatelja osim što logično nasljeđuje originalnog Serious Sama tako je i svojevrsno nasljeđe Dooma
Količina uništivih objekata je znatno povećana što će razveseliti svakog „rušimira“ među vama (myself included :P ). Sam može devastirati određene djelove okoliša (ne sve, no to je i razumljivo jer ipak onda bi devastirali čitavu igru), no to mogu i neprijatelji i znat će to iskoristiti da smanje Samu vidljivost bojnog polja dok prilaze sa svih strana što predstavlja novu razinu izazova, posebno dok imamo na umu nove mogućnosti na obje strane.  


„We´re going down, down.. to... were... Egipt.. EGIPT!??
No, not Egipt again...“
Tako je, ponovno smo u Egiptu, no ovoga puta bitno izmjenjenom budući da se radi o vremenskom razdoblju u imaginarnoj bliskoj budućnosti. Stoga ovoga puta imamo priliku vidjeti urbana područja današnjice što je svakako dobrodošla promjena. Dapače, meni osobno je najbolji level bio smješten upravo u tome području, nazvan „Under The Iron Cloud“, posebno na većim težinama gdje je pravi izazov i isto tako prava zabava kombinirati sve silne objekte, otklone, zaklone u kombinaciji sa nadolazećim hordama neprijatelja. To je upravo scena koju smo zamišljali još otkad je „The First Encounter“ na samome početku prepričavao događaje o invaziji Mentalovih hordi na planet Zemlju. Mada iznenađujuće, no zapravo očekivano i sasvim logično pošto se radi o kasnijoj fazi apokalipse gradovi su napušteni a monstruozne horde raštrkane te praktički „zujaju“ okolo kako ih nalazite pojedinačno i u manjim grupicama dok se provlačite kroz grad... Upravo taj početak slabijim tempom malo asocira kao da Sam pokušava biti Call of Duty ili Battlefield sa alienima, no čini se da je Croteam namjerno to stavio pred varljive oči neiskusnih gamera kako bi ih „scimao“ jer se nakon toga sve više vraća onaj stari stil Serious Sama suptilno kao šakom u facu baca sve više i više neprijatelja pred igrača do razine da se zapita hoće li to uopće uspjeti odbiti, no ako se potrudi uvijek će moći izvući deblji kraj dok god napreduje i uči na greškama. Upravo to je ono što su gameri tražili i za čime su vapili otkad je izašao Serious Sam 2 sa svojim „casual stilom“ (mada bi se i o tome dalo diskutirati). Ne brinite, nije SS3 težak koliko je zahtjevan i koliko zahtjeva prilagodbe, a to su dva različita pojma. Mediji i gameri su definitivno prenapuhali govoreći o težini igre i na dobrom djelu (ma usudio bi se reći i većini) promotivnog gameplaya koje vidite na internetu nije igra toliko teška koliko su ti igrači loši. Meni osobno malo težom se pokazala HD verzija Sama nego SS3, no stvarno tu ima dovoljno izazova za svakoga.


THINGS YOU LOVE TO HATE
Blesavi alieni su postali malo ozbiljniji (što ne znači da vas neće nasmijati tu i tamo, posebice na kraju igre) te izgledom puno monstruozniji što sasvim odgovara i daje težinu čitavom konceptu „zlih osvajača iz daleke galaksije“, tako da Sam može slobodno bez premišljanja i bez trunke milosti uzvratiti tamo gdje ih najviše boli. Uz remakeove starih poznatih te uz par izmjena (Rocket Biomechovi imaju fazu rapidnog koračanja i ispaljivanja raketa što zna biti totalno devastirajuće, Gnaarovi su veći, monstruozniji i jači nego prije, crvene škorpije su postale mini-bossovi, luđački nalet desetaka kamikaza nikad ne zastaruje, svi mogu prelaziti prepreke i penjati se preko njih itd.) tu su i novi koji zapravo istodobno zamjenjuju one koji nedostaju i dodavaju poneke novosti kako bi dodatno začinili sav taj gameplay. Npr, pauci zamjenjuju „Marsh Hoppere i ElectroFish“ no još mogu i hodati po zidovima i napadati sa svih strana, Witch Bride u neku ruku zamjenjuje HellChick iz dvojke te je tu samo da smeta dok ostali neprijatelji „dovršavaju posao“, s obzirom da i na normal težini predstavlja veliku prijetnju najzaslužnija je za kaos u masovnim bitkama, užasno je iritantna te zahtjeva dosta taktike. Clone Trooperi dolaze sa sačmaricama i mašinkama te iako lako padaju prava su prijetnja ako ih se imalo zapostavi. To su oni koje treba eliminirati što prije - to bolje! Cave Demon je majmun kojega se najčešće mora srediti samo jer ide na živce, no u zatvorenim prostorima i on zahtjeva dosta vještine dok je Scrapjack jednostavno ružan, debeli, odvratni gad nalik onome Mancubusu iz Dooma II koji ispaljuje rakete (djeluje kao jača verzija Zumb´ula iz Second Encountera) kojeg jednostavno morate uništiti jer je čista abominacija i sramota čak i za Mentalove standarde! Khnuum je nešto kao „Reptiloid Highlander“ osim što je čvršći i bio je smatran božanstvom u nekim civilizacijama... Kažem „bio“ jer je Sam upravo dokazao njegovu smrtnost. Uglavnom, sva ta neprijateljska horda je točno ono što treba biti i u raznim kombinacijama predstavljaju pravi izazov čak i za hardcore igrače čime se ono prvo mjesto na top listi čini stvarno miljama udaljeno...


STUFF THAT MAKE THINGS GO BOOM!
No da bi se napredovalo tu je uz čelične vještine najpotrebniji i „Serious arsenal“. Posebno iznenađenje došlo je već na startu u obliku novog Melee oržja – Sledgehammer! Stvarno djeluje onako kako bi trebao i doslovce rastura, no naravno, kao i sve u ovoj igri – treba ga znati koristiti. Pištolj bez limita za municiju će biti dovoljan za sve manje neprijatelje, barem dok se ne namnože na desetke, a onda će poslužiti i moderni Assault Rifle koji također ima nezahvalnu „reload“ funkciju i kontroverzan „aim down the sight“ odnosno pogled kroz ciljnik koji je vrlo koristan i ne vidim razlog zašto se nebi koristio pa čak i u ovoj igri a tako očito misli i Croteam. Svejedno ima trenutaka kada se u maniri tipične oldskul akcije ne koristi pa čak i izbjegava dotični ako vas preplavljuju neprijatelji, dakle svaka opcija za određene okolnosti. Upravo tako i C4 eksplozivi donose trijumf ili agoniju za igrača ovisno kako ih se koristi, a nekad je stvarno koristan jer kad je pravilno postavljen u jednom potezu uništava pa i najveće neprijatelje. Sirian Mutilator je čarobna narukvica koja zahtjeva navikavanje i donosi nove brutalne no rijetke finese, ja ju osobno u prvom prolasku nisam niti koristio do kraja igre. Devastator u potpunosti odgovara imenu budući da je praktički „sačmarica sa granatama koja ih ispaljuje kao metke gotovo precizno kao snajper“. Samo korištenje se djelom doima kao varanje, srećom municija je dosta ograničena. Tu su i neizostavni dosadašnji aduti Serious Sam serijala, jednako učinkoviti te su neki od njih skriveni pa doista treba obratiti pozornost na sve. Netricsa je ovdje modernizirana te više služi kao vizualni preglednik neprijatelja i oružja nego stranica informacija... U par animacija ukazuje na strateške točke i to je uglavnom to. Za kraj pregleda tu su i goloruki Melee potezi na neprijateljima. Ako je ikad netko pomislio kako bi Serious Sam izgledao da je od Mortal Kombata posudio koji Fatality – to je to! Brutalno, krvavo, kratko i učinkovito!


SERIOZNI ZAKLJUČAK
Ostalo je puno toga o čemu bi se još pisalo, međutim vrijedi nešto ostaviti i igračima na otkrivanje, a u ovom podužem zaključku pokušat ću ukratko se dohvatiti svega. Pogonjena novim Serious Engineom, igra je usporediva sa blockbusterima poput Modern Warfare 3 i Battlefield 3 dok još uvijek uspjeva bez usporavanja nabaciti desetke, pa i stotine neprijatelja pred igrača uz pregršt efekata, eksplozija, dimne zavjese koju vjetar nosi... – to govori dovoljno za sebe što se vizuala tiče i Sam je ostao vjeran dosadašnjem stilu stoga nema dugih skriptiranih scena, a istini na volju niti fale ikome. Naravno, bilo bi sve to uvjerljivije uz još par minuta filmskih scena, malo više glume i kvalitetnijih animacija, no zašto kad Serious Sam je IGRA?!

Pregršt opcija za igranje vizualima, prošarajte od šarenolikog, preko realističnog, hiper-realističnog, apokaliptičnog, pa čak i crno-bijelog Noir stila... uz razne stilove krvi ima opcija stvarno za sve. Pa čak i nabrijane hipije!
Croteam je toga svjestan i zna stati na loptu kad treba. No ipak su toliko svjesni kako je vrijeme da se uvedu neke inovacije skroz dok se ne gubi osnova i prepoznatljivost Serious Sama i to su vrlo uspješno uskladili. Sve služi svrsi, i dok ne smeta, može samo koristiti. Nisam jedino spomenuo sprintanje, no pošto se oko toga lome koplja samo ću nataknuti da je i sam prvi Doom još imao opciju sprintanja, pa toliko o narušivanju oldskul načina igre. Kad smo kod starih stvari, vjerovali ili ne čak je i u trojci ostao podržan SplitScreen za do četri igrača, a kooperativna zabava do čak 16 igrača dosiže do neslućene razine i apsolutno je stvar bez ikakve konkurencije. Multiplayer modova je dovoljno za trajno i učestalo igranje, a posebna preporuka igračima je svakako Beast mod. Zvuk i glazba su ostali na razini kao otprije, a Croteam je ponovno uposlio naš zagrebački Heavy Metal bend Undercode koji je snimio dvije pjesme za igru uz još neke dorade.


Također, vrijedi spomenuti da sam Undercode se vraća na scenu i završava rad na novom albumu. Nove stvari su ok, ali meni nema do one Enlightening The World. Naravno, nije ni treći Sam bez mana. Igra je napravljena vrlo kratkom roku i to se osjeti, posebno ako ju usporedimo sa dvojkom koja je unatoč ne tako dobrom gameplayu pokazala pregršt raznovrsnosti uz puno više sadržaja. Jednostavno nije toliko slojevito što se osjeti u single-playeru. Super je otkrivati nove secrete, no tužna je činjenica da je teže naći neke koji nisu deklarirani kao secreti, a plus tu je 99% uništivih posuda i sanduka koji su potpuno prazni, kao i većina prostorija koje otkrivamo u igri čime lutanje po levelima i razotkrivanje istih nije baš isplativo. Kao što sam rekao, odlično je napravljen balans novog i starog, no istini za volju: Stvarno bi sad bilo vrijeme za neke prave novitete jer Egipat gameri mislim da neće više tolerirati, a bilo bi vrijeme i za nove inovacije u rosteru neprijatelja te arsenala upravo osvježavajuće onako kako su to učinili 2001. kad je Serious Sam po prvi put uzdrmao svjetsku scenu. Moja želja osobno je da se radnja preseli u svemir za izravan sukob s Mentalovim hordama na njihovom terenu, ali ovoga puta jednako ozbiljnije kao i u ovom nastavku.... no o tom potom. U svakom slučaju sa SS3 su postavljeni odlični temelji za razne dodatke, ekspanzije i naravno, novije "Encountere". Ako ste sve dosad pročitali poruka bi vam trebala biti jasna: Serious Sam 3 BFE predstavlja novu adrenalinsku inekciju za ljubitelje pucačina. Vratio je onaj stari poznati naboj i ozbiljniji je (na onaj svoj neozbiljan način), zahtjevniji, frenetičan i brutalno zarazan. Uz smanjenu cijenu od 40$ za brutalnu zabavu nema nikakvog mjesta za predomišljanje.
GG Croteam! Stay Serious!


PREPORUČENA KONFIGURACIJA Dvojezgreni procesor, 4 GB RAM-a i grafička tipa GeForce GTS 450 ili Radeon 4850 sa 1 GB te 1,5 GB HDD

PLUS Brutalno zabavna i zarazna igrivost, balans snaga, odlična prezentacija, vrlo dobar zvuk i soundtrack, odličan DRM sustav, SplitScreen (!!!) 
MINUS Dostupno gotovo samo na Steamu, manjak pravih noviteta, manja slojevitost u odnosu na prethodnika...

OCJENA 89%

DOJAM Nova adrenalinska inekcija za ljubitelje shootera. To je Sam kakvog znamo.


Hvala CROTEAM-u na ustupanju igre za recenziranje!