LOCK 'N' LOAD

PROIZVOĐAČ / IZDAVAČ Silicon Knights / Activision
ŽANR Akcija TIP Arkadna PLATFORMA X360 DOSTUPNO ZA X360, PS3, Wii, DS

Tvorci interesantnog no naposlijetku pomalo razočaravajućeg Too Humana ponovno su zasukali rukave kako bi nam donijeli novu igru u X-Men univerzumu sa potpuno novom pričom i ponekim novim likovima. Jedan od tih novih likova je sam protagonist priče, no da li je dovoljno karizmatičan da osvijetli obraz slavne franžize ili će slabić pokleknuti pod teretom slave? Kao i uvijek, saznajte u recenziji!

ODABERI SVOJU SUDBINU
Jako lijepo i intrigantno zvuči taj slogan igre mora se priznati. No učestalo pravilo marketinških trikova očituje se i ovdje, jer bi u protivnom trebalo pisati „Odaberi svojeg lika s kojim ćeš odigrati već namjenjenu mu sudbinu“ ili pak „Odaberi sudbinu... kad već moraš, ali nije da ti to nešto znači...“. Priča počinje animacijom koja nas uvodi već kroz interaktivni izbornik (jer ovo je u potpunosti SinglePlayer igra). Svečano okupljanje u San Franciscu u službi proglašenja mira između ljudi i mutanta ne ide po planu (što je zapravo očekivano, ako znate prepoznavati zaplete). Xaviera nema, a nad X-Men-ovcima se nadvila velika prijetnja. Kako sa strane Plitki trio fantastikus, i oni bi trebali spasiti svijet... Yeah, good luck with that!Brotherhooda tako i od nestalog Magneta koji se vraća iz tame sa novim planovima, ali (kako znaju reći u popularnim TV Shop reklamama) ni to nije sve... Međutim to bi bilo dosta za uvod, pošto ni sama priča nije „bog-zna-što“ opširna. Dobra strana toga je da otkrivate nove likove i upravo vaš lik je taj koji može odrediti sudbinu ljudsko-mutantskih odnosa kao i onih među mutantima. Nije ni to baš tako kako se čini, no razni bonusi koje se može otključavati kroz igru donose još priče i novih spoznaja pa će ih ljubitelji X-Mena znati cijeniti. Primjerice, jeste li znali da je Gambit napustio X-Men kada je Xavier umro i sad ima svoju bandu, te stanuje u noćnom klubu kao pravi Badass? – To možete saznati ili u igri ili ako prije toga otključate njegovu biografiju. U igri tako imate priliku pričati sa brojnim poznatim likovima i otključavati njihove sposobnosti kako bi ih prisvojili i stvarali svoje, no sve to je vrlo škrto i linearno napravljeno tako da mnogo toga što biste htjeli upitati Wolverinea, Cyclopsa, Nightcrawlera, Mystique, Emmu Frost, Quicksilvera, Icemana, Magneta i ostale... Jednostavno nećete moći, već samo ono što vam je igra linearno odredila a to nije puno. Njih igra tretira djelomično kao sporedne likove, a naglasak uz Juggernauta ide i na neigrive likove kao što su vrckava Pixie i stari pomalo zapostavljeni Caliban.




Stvori svog mutanta i postani dio X-Men univerzuma... Ah... Ma ček.. Nije li to Cole? Je! Ma nije... Jel!???Kako samo divno, krasno i ambiciozno zvuči... A koliko je vješto i katastrofalno izvedeno i uništeno korištenjem svakog stereotipa uz nedostatak mašte. Može se birati između tri lika. Jedan je tipični američki student koji je savršen primjer generičnosti i neznam kome se može svidjeti ili da bi se mogao s njim poistovjetiti... Možda jedino netko tko dan danas očajnički sanja Američki San pa još vidi neki uzor u takvoj ličnosti. Drugi lik je već trunku bolji, no čista i bezobrazna kopija Colea iz inFamousa. Za slučaj da „silikonci“ ovo čitaju: „Zvao je Cole i poručuje da hoće svoj avatar nazad!“. Zadnji lik i jedini kojega donekle vrijedi izabrati jest azijska tinejdžerka koja iako se ne oblači čudno s obzirom na njihovu kulturu ima dovoljno kreativnosti i stila da bude barem donekle intrigantna i vizualno atraktivna. Bilo kakve daljnje promjene u izgledu lika s kojim igrate su maksimalno šture i opcijama škrte. Nema facijalnih ekspresija, nema modnih ili funkcionalnih dodataka, a biranje odjeće dolazi tek kasnije „kad se dokažete u igri“ i to je drugi skup generičnih krpa za koje bez srama mogu reći da bi i ja bolje dizajnirao. Da, ja koji na modnoj pisti uglavnom primjećujem samo žene, ne i ono što nose :P


KVANTITETA / KVALITETA
Pravi igrač i čovjek dobrog ukusa uvijek će radije odabrati igru sa jednim likom i potpuno linearnom radnjom ali pod uvjetom da je detaljnija, sadržajnija, zabavnija i pametnija, nego igru sa više igrača koja nudi solidnu, ali vrlo ubrzo mlaku i plitku količinu zabave, razvodnjenu priču i toliko siromašne opcije da je čudno zašto ih uopće ima... Odgovor je jasan, isto koliko je jasno da je ovo igra iz branda napravljena samo da se nametne tržištu i donese neke nofce, ako ne, nikome ništa... Zapravo, ne baš nikome, jer čujemo da se pripremaju masivni rezovi u studiju Silicon Knightsa. Da li je to pošteno i zasluženo ili ne ostavit ćemo za neke daljnje rasprave, no budući da se ipak radi o kreativnom studiju koji je isporučio Metal Gear Solid: Twin Snakes, brutalni i legendarni Legacy of Kain: Blood Omen, interesantni Too Human (iako je igra naposlijetku razočarala, cijenimo ideje i odličan dizajn), i mnoge druge, svakako bi vrijedilo dati im još koju šansu... Pa recimo čak možda i za potencijalni nastavak Eternal Darknessa?


BUM TRAS ANANAS

Ako je nešto jasno kao dan, to je da se ovdje rado o akcijskoj igri, i to tipičnoj generičnoj tabačini jako sličnoj Ideš i tučeš... To je to!onima za kakve se vole iskorištavati razni brandovi iz popularnih filmova, crtića, knjiga, serija te naravno, u ovom slučaju – stripova. Točno kao što kolega GOL3M zna reći kad ga netko upita o kakvoj se igri radi; „Ideš i tučeš“. Proizvođač je još bio dovoljno drzak označiti igru kao Acijski RPG, no budite uvjereni, ovo je čisto akcijska igra sa tek tu i tamo nekim RPG elementom... Znači u osnovama, samo ideš i tučeš sve oko sebe. Što još trebaš znati? U ovome slučaju također skoro pa ništa. Učestalo mlaćenje protivnika zna biti na momente zabavno, pogotovo kada sakupite neke opake moći i pogotovo u Boss Fight-ovima, no sama borba ipak u ostatku je besramno repetitivna, dok promjena lokacija pomaže ju prožvakati dok prolazite kroz priču. Igra nudi i vrlo solidan broj komboa (koji se baziraju na vječito škrte dvije tipke) te mutacija koje otključavate i tako razvijate nove vještine i moći vašeg novopečenog mutanta. Jako lijepo zvuči no igra pada pod istim ispitom kao i ostala hrpa „generičnih lovodrpa“ – funkcionalnost i učinkovitost. Čemu razvijati silne sile i stvari koje više pršte i rade ljepše efekte ako skoro isto mogu proći sa „šaketarenjem i cipelarenjem“ protivnika? Zato jer je ljepše? Ok, ako je to vrijedno prelaženja igre, no mi bismo bolju zabavu u zamjenu za vizuale svaki dan, a da ne spomenem da neke igre nude oboje za iste novce.


A SPARK IN THE DARK
Sad je vrijeme da se malo okrenemo pozitivnijim stranama igre. Vizualna prezentacija je ona bolja strana igre. Ne zbog likova koji izgledaju kao kartonske figure iz prvih dana PS2 konzole, niti zbog visoko detaljnih tekstura koje su mutnjikave kako izbliza tako i izdaleka, već zbog atraktivnijih elemenata igre koje svaka akcijska mora imati, a to su bogati efekti (munje sijevaju, iskre frcaju, udarci blješte, prašina se diže...itd.) i dinamična zbivanja koja priča nanosi u službi dinamike. Primjerice, kada uleti Magneto niotkuda i otrgne polovicu čuvenog visećeg mosta u San Franciscu te ga baci kao kamen s ramena sigurno je da igrač neće biti jednako ravnodušan kao kada preslušava dosadan i predvidljiv dijalog dvaju likova u animaciji koju ne može prekinuti. Stoga igra jest barem toliko pristojna da tu i tamo ponudi poneko osviježenje (jer „iznenađenje“ bi definitivno bila prekaja riječ). Osviježenje dobro je došlo i u obliku crtanih animacija u potpunom stripovskom ambijentu, čemu se uvijek veselimo kad nas u nekoj igri počasti ekipa iz Art Departmenta :)  


Također bih pohvalio izgled izbornika koji je odlično nacrtan u kombinaciji asocijacija na stripovski stil, te gotovo u potpunosti izveden „grunge i splatter“ brushevima što mi se osobno sviđa jer odlično i vrlo efektivno djeluje u kombinaciji sa interaktivnim elementima igre, ne samo ove nego gotovo svake u kojoj su korišteni, dok istovremeno ubijaju svaku monotoniju i generičnost menija kakve viđamo u većini igara.

BACK TO BAD
No postoji i ružna strana toga, a ta je toliko gadna da sam nekoliko puta slučajno odabrao krive opcije, dakle utječe na interaktivnost – to je izvedba u HD rezoluciji. Zašto sam to podebljao? Zato jer gotovo svi mediji kao i proizvođači zanemaruju i ponašaju se kao da svatko danas tko si može priuštiti konzolu već ima u sobi plazmet´nu od 50 inča i to je kriminal koliko frustracija donosi tako nešto čemu bi trebao jedini cilj biti da bude jednostavno i funkcionalno. ALI NE! Zašto bi kad netko mora potaknuti i prodaju što većih televizora, pa ipak, sve se vrti oko para. Zato imamo meni sa mikroskopskim opisima priče i likova, te opcija koje su životno važni element svake igre (ali očito ne ove) dok sa druge strane preko trećine ekrana iskaču ogromna slova koja jednostavno morate vidjeti, jer bez nekog jasnog „BOOM, DAMAGE!!, ONE ENEMY REMAINING!“ neznam tko bi uspio završiti igru uopće...


HANDZ OFF
Ok, vrijeme je da bacim sarkazam malo na stranu, očito je cilj bio dočarati stripovski stil i atmosferu u čemu je igra čak vrlo dobro uspjela. Krize identiteta nema, ako bacimo neprepoznatljive glavne likove sa strane svatko može pogledati i reći: To je X-Men igra! Doduše ne odlična, ne vrlo dobra, ali sasvim solidna igra sa stilom kojoj se mogu zamjeriti samo njena generičnost i prosječnost, no barem nije iritantna i neće vam se zamjeriti ako vam se već ne svidi. Također, za fanove ima novih spoznaja o priči i likovima tako da bi igra prvenstveno njima trebala ići u prilog, no to djelomice ovisi koliko će se bonusa otključati kroz igru. Naravno da X-Men zaslužuje bolje i svi željno išćekujemo da i on dobije „svoj Arkham City“, a do tada nema druge nego pokušati uživati u ovakvoj i ako se čovjek opusti i baci kriterije kroz prozor može si reći: „Cheesy as hell, but I like it!“ i fino se zabaviti.


ALTERNATIVA inFamous, God of War,  Spiderman (PSone), Spiderman 2: Enter Electro, Batman: Arkham Asylum i City
PLUS Vizualni stil izbornika i stripovske animacije. Nove opcije za ponovo igranje (ako igrač uopće poželi ponovno igrati), otključavanje bonusa te vrlo dobar zvuk i soundtrack...  
MINUS Prosjek koji pršti iz svih ostalih elemenata, većina „posuđenih“ iz daleko kvalitetnijih i boljih igara

OCJENA 67%

DOJAM Samo za tolerantne fanove X-Mena i „kežual“ igrače. Solidna, no potpuno prosječna igra nametnuta trendovima.  

Igru ustupili: ALGORITAM
Videotop d.o.o.