LOCK 'N' LOAD

PROIZVOĐAČ / IZDAVAČ Paradox Development / Virgin Interactive (kasnije EA), no igra nije izdana
ŽANR Tučnjava TIP Horror PLATFORMA PlayStation DOSTUPNO ZA PS

Ovdje se radi o igri koja je progonjena i zabranjena zbog svojeg sadržaja. Iako bi još neke igre svakako trebale tom logikom biti zabranjene one su puštene u prodaju, no ne i ova. Ovo je igra koja nikad nije izašla a opet ima onih koji su je igrali... Internet je kumovao tom zlom činu, a igra se "proslavila" kad je postala zabranjena.

Igre su kroz svoju povijest naišle na puno osuđivanja, cenzuriranja i zabrana. Te zabrane su se ponajviše vrtile oko određenih horor igara (iako u malim količinama ali bilo ih je) te sa GTA serijalom. Da nabrajamo sad sve nema baš ni smisla, no koliko me pamćenje služi i današnje znanje o gaming kulturi (koje možda i nije na zavidnoj razini) malo je igara čije je izbacivanje na tržište zabranila sama izdavačka kuća zbog navodne prebrutalnosti. Barem u Ono vrijeme. Koliko zapravo brutalno stvorenje od igre može biti u kasnim devedestima, kako se ta terminacija izdavanja jedne igre uopće dogodila i koje su bile posljedice te da li ih osjećamo i danas, pokušat ću vam odgovoriti u par kratkih crta.


ZABRANJENA IGRA
Thrill Kill je jednostavno rečeno, okrutna brutalna igra koju nikad nećete igrati legalnim putem niti ćete je igrati dovršenu. A možete je igrati. Mogli smo je i tada. Kako se to dogodilo? Priča je prilično jednostavna. Paradox Development je četiri godine radio na igri za PlayStation. Prvo je sve počelo kao izrada neke ulične košarkaške igre, tada se shvatilo da engine koji im je bio na raspolagnju postaje predobar i par burnih pijanih (nadrogiranih?) noći dovelo je do jedne beat'em up igre koja je bila u to vrijeme jedna od najkrvavijih ikad viđenih. No, nije previše biježala igrama kao što su Mortal Kombat i Resident Evil. No, Electronic Arts, svima dobro poznata tvrtka, imala je drugačije mišljenje. Kupivši Virgin Interactive, izdavača koji je bio odgovoran za Thrill Kill, odlučili su da igra promiče bezrazložno krvavo nasilje i brutalnost prevelikih razmjera koje nije imidž ni cilj EA igara. Toliko su je mrzili da je nisu željeli ni prodati drugim izdavačima jer je preuvredljiva i kontroverzna. Ah dobro, naljutivši sve žive i nežive programere koji su radili četiri godine na ovom naslovu, momci i cure su odlučili cijelu igru (iako dosta nedovršenu) objaviti na Internet. Navala za Thrill Killom je odmah krenula. Takva kontroverzna igra koja je zaradila zabranu i nije imala nikakve šanse za izdavanjem je ipak bila donekle dostupna. Brzo su se svi zarazili tom igrom no oduševljenje je ubrzo splasnulo. Igra je bila vidljivo nedovršena i nakon par sati jako dosadna, unatoč zanimljivom pristupu. U idućih godinu-dvije izlazile su malo dorađenije, manje bugovite verzije sa više nagrada nakon završetka i mogućih završnih animacija, no sve je to bilo dosta mršavo.



HELL IN A BAD PLACE
Thrill Kill je tučnjava sa 4 lika u ringu, tj. određenoj zatvorenoj prostoriji u paklu. Da, svi likovi su smješteni u pakao. Oni su zapravo duše ljudi koji su tu završili zbog svojih nedjela te su ovi likovi zapravo pravi oblik njihovih duša. No, glavna faca u paklu se htjela malo zabavljati, pa je najgorima organizirala natjecanje u kojem će pobjednik dobiti šansu za ponovno rođenje i povratak na ''stvarni'' svijet. Na raspolaganju vam je 10-12 likova (zavisi koji mod igre i jeste li otključali sve) s kojima ćete se boriti kroz 8-10 arena. Ovdje ne postoji energija, već mjerač nanesene štete. Kad je napuni do kraja igrač će moći sa jednim udarcem ubiti bilo kojeg protivnika, slično fatalityu iz Mortal Kombata. U Thrill Killu pobjeđuje najagresivniji igrač, a borba završava kada samo jedan igrač ostane na nogama. Koliko se sjećam, mogli ste u multiplayeru zapravo pustiti drugog tko igra da pobije dvojicu, te onda vi dovršite njega i tako ostvarite pobjedu sa samo jednim brutalnim ubojstvom.


BRUTALITY
Ta bruutalna ubojstva, popularno nazvani fatalityi su stvarno dosta okrutniji od MK-a i sličnih igara. Kao prvo, sama činjenica da su neki od likova hendikepirani, neki šizofreničari, neki neodređenog spola i roda dodaje malo šuga zvanog groteska i morbidnost. No, kad još vidite izvođenje poteza pod nazivima "Bitch Slap", "Swallow This", te "Head Muncher." Shvatite u čemu leži...ekhm...kontroverza. Agresivnost, agresivnost, agresivnost i agresivnost su četiri stvari koje se jedine nagrađuju u ovoj igri. Nasamo igranje, te igranje u dvoje ili više igrača jako brzo dosadi. Par dana i svi ovi potezi, likovi i atmosfera, koliko god čudni, mračni i perverzni bili, postanu jednolični i predvidljivi. Igra je puno obećavala, igra je imala dobru ideju i sve je moglo ispasti puno zanimljivije da se dopustilo da se igra završi.


ENGINE OF PAIN
Arene su jako lijepo napravljene za tadašnje tehničke mogućnosti našeg prvog PlayStationa. Sam engine i sustav igre su također dosta pomicali granice tada i donosili nešto sasvim novo. Svatko imalo iskusan je znao da će sama ideja igre kad tad biti iskorištena od strane nekog drugog, a i engine će još dugo vremena biti korišten za razne PlayStation igre. Stvarno, velika fluidnost, omanja bugovitost i sama prezentacija, zvuk i izgled cijele igre, iako dosta mračne, dali su veliki plus ovom naslovu i ostavštinu az buduće igre. Jedna od tih igara je bila i Wu-Tang: Shaolin Style, igra sa hip-hop grupom Wu-Tang kao glavnim likovima ove 3D tuče rađene na totalno istom principu, samo s puno boljom muzikom, bonusima, postojećom pričom i brojnijim i zanilmljivijim arenama, oružjima, većim izborom likova. Igra je imala apsolutno sve, te iako nije na tržištu puno zaradila niti postala previše popularna, dandanas vam jamčim veliku kvalitetu koju je igra imala, te igrivost koja je bila neograničena unutar prvih mjesec dana, čak i za one koji nikad nisu čuli za Wu-tang. Isprike na digresiji, no igra je stvarno bila dobra. Engine je još korišten u X-men: Mutant Academy i Rock 'Em Sock 'Em Robots, od poznatijih i očiglednijih.


ZAKLJUČAK
Proizvođači su sigurno imali puno ideja za Thrill Kill, što saznajemo iz današnjih fan stranica i foruma, te su za dosta toga bili oštećeni. No, najjednostavnije je ipak reći da jednostavno nisu imali sreće. Thrill Killu nije bilo suđeno. Suđeno je bilo ideji, engineu, ali samom naslovu i ovim likovima koji su i dalje u paklu nije. Šteta, sam naslov je završio u smeću, a danas se zaboravljaju neke stvari koje je ostavio za sobom. Osim legende o ''zabranjenoj igri''.


ALTERNATIVA Mortal Kombat serijal, Postal, GTA, Wu-Tang Shaolin Style.. ma sve kontroverzno

PLUS Engine, okrutnost, ideja
MINUS Kratko i nedovršeno zbog spomenutih razloga

OCJENA 65% (n/a)

DOJAM Samu ocjenu i kritiku uzmite sa zadrškom. Ovo je više samo podsjetnik, nego recenzija nečega što nije ni dovršena igra. Više sreće drugi put, Thrill Killovci. Iako sumnjam da će ga biti.