LOCK 'N' LOAD

PROIZVOĐAČ / IZDAVAČ Monolith / Warner Bros. Interactive
ŽANR FPS TIP Horror PLATFORMA PC DOSTUPNO ZA PC, X360, PS3

Nakon iznenađujućeg originala, manje uzbuđujućih ekspanzija i interesantnih najava ovaj serijal je dobio novo poglavlje na LNL-u. Prije skoro mjesec dana FEAR2 je dobio svoj Frst Touch! a sada dolazi konačni sud. Je li nas igra zastrašila, iznenadila i zabavila više od originala? Saznajte kakav je novi "FEAR Efekt".

Na ovom sajtu je već zasjao First Touch demoa kojeg smo dobili ranije ove godine. Pomučio sam se za to, ali ne zbog teksta već zbog zaposlenosti svih servera, koji se još nisu srušili. Zbog toga je moj voljeni PC bio obvezan ostati upaljen cijelu noć, da bi mi pružio užitak mi mijenjanja gaća sljedeći dan. No ja nisam morao mijenjati gaće, a razvojni tim nas je uporno uvjeravao da ćemo ih mijenjat, a da još dodamo tome, nabio sam ocjenu previše. Valjda me je zahvatila euforija od čekanja kao i ostatak svijeta, ali zato sam cijelu igru dočekao puno smireniji i spremniji na igranje što me je dovelo do činjenice da je ovo jedna abnormalno laka igra. Započeo sam igru sa Medium razinom težine, kao i svaku drugu, ali sam ubrzo shvatio da još nisam potrošio niti jedan Medipack i da cijelo vrijeme imam maksimalan broj metaka.







BUUUUUU
Iz demoa sam zapamtio da mogu promijenit težinu kada umrem i to sam pokušao. Stao sam ispred nekih neprijatelja i čekao sam. Načekao sam se toliko da sam ih odlučio pobit i ubit sam sebe tako da bacim granatu pod noge!!! Dakle na medium me neprijatelji ne mogu ubit ni da to želim i zbog toga sam još više podigao nivo težine, ali situacija se nije puno promijenila. Jest da su sada vojnici zapravo pucaju u mene umjesto nečega dvadeset metara od moje pozicije, ali i dalje će vam paučina zahvatit tipku Z koja je po defaultu stavljena za medipack. Po nekoj logici lagana igra znači da je AI u banani, i jest zapravo. Iako ne znam kakav je AI u jedinici znam da je bio bolji od ovog, jer ne može bit gori od ovog. Ne govorim da je AI najgori od svih kojih sam ikad ubio, ali ako su nam govorili da će nas neprijatelji znati flankirat, taktički bacati granate i ne koristiti čist zrak kao zaklon onda su to valjda trebali i napravit. Priznajem, lijepo je vidjet kad netko od tih debila napravi zaklon tako da npr. otvori vrata od auta i stane iza njih, ali što će ti vrata kad imaš cijelo auto, pobogu? Ili kada netko od njih prevrće stol (koji je napravljen od probojnog drva) da napravi sklonište, a točno do njega stoji solidan zid. Kada bacim granatu na njih oni će se razbježat na sve strane, što je normalna reakcija, ali ja nisam očekivao da će se prilikom toga bježanja jako često zalijepit za neku prepreku i nastavit trčat na mjestu. Postoje i povremeno neke greške u inteligenciji neprijatelja zbog kojih neprijatelji istrče ravno na granatu ili minu ili moju paljbu.



<< novi Screenovi dodani! >>

ARSENAL OF FEAR
Ono što će vam ova igra definitivno pružiti jest tona energije, zraka i olova te tona oružja iz kojih ćete ispaljivat. Sama pomisao na to da postoje tri tipa granata i jedan tip mine, sama govori o količini razornog oružja. Variraju od (čak) smiješnih pa sve do bacača raketa. Kad smo kod smiješnog naoružanja moramo spomenuti Hammerhead, koji ispaljuje nekakve čavle iz sebe. Nije baš da je najjače oružje u igri, ali je definitivno najzanimljivije sa njime eliminirati svima nam drage, Replice, ponajprije zbog toga što vam Hammerhead daje mogućnost pribijanja neprijatelja uz zid. Točno, kako neprijatelji izgledaju nakon što im date puni tretman sa ovom lijepom igračkom možete pogledat na nadopunjenoj screenshoot sekciji. Druga specijalna oružja su laser i bacač plamena, koji nisu ni upola toliko zabavni kao što je Hammerhead, ali je zabavno gledat neprijatelja kako se u agoniji koprca pokušavajući se ugasiti, dok ga plamen brzinski proždire. Laser je, također, jako snažno pomagalo i u stanju je sve stvari dodatno olakšati, ali problem je u tome što troši puno municije, a malo je ima za takav tip oružja. Ostatak arsenala je više-manje standardan. Pištolj, dvije automatske pljuce, dvije sačme, snajper, moderni visoko-tehnološki robot u kojega je moguće ući i kosit sve što je vani... Oh, da, taj zadnji nije uobičajan. Igra će vam u nekoliko navrata dati mogućnost da uđete u robote, stvorene za ubijanje. Kao i u demou, jako je zabavno ubijat iz takve mašine. Od svega što taj robot omogućava izdvojiti ćemo dvije. Prva je ispaljivanje 4-ju raketa prilikom čega sve u radijusu ide u zrak i pametno korištenje toga sredstva može bitno olakšat cijelu borbu. Druga mogućnost je termalni pogled, koji, logički, vam daje mogućnost da razaznate tople i hladne objekte. Najkorisniji je kad se pred vama stvori veliki broj napasnika, ali čim započne veselje i oko vas svuda eksplozije, bitno gubi na učinkovitosti.






WELLCOME TO 2009.
Grafika je definitivno nešto što zaostaje za ostatkom već pomalo zaostale igre. Naime korišten je stari, lagano modificirani grafički engine, iz prošlog F.E.A.R.-a što odmah znači oštri rubovi, loše teksture i tako dalje, ali znači i jako brzo izvođenje. Dakle, grafika neće nadmašit nešto što ima Crysis, ali će ga zbog toga sa sasvim pristojnim brojem sličica u sekundi moći pokrenuti oni koji Crysisu nisu mogli ni posmrdit. No nije sve tako crno. Duhovi koje će te povremeno susretat izgledaju stvarno fantastično, a kada upalite slow-mo, prilikom kojega trčite brže, neprijatelji su buno sporiji, što vam bitno olakšava ciljanje ili pretrčavanje terena do boljeg zaklona... Slow-mo izgleda odlično i razrađen je do najmanjeg detalja. Kada ispaljujete metke vide se valovi u zraku slični onima iz Matrixa, u eksplozijama su vidljivi udarni valovi, koji odbacuju sve oko sebe, od neprijatelja, pa do Također ni animacije nisu za pohvalu i kada gledate neku skriptiranu scenu u igri točno možete vidjeti kada jedna animacija svršava, a druga počinje, a pogotovo se to vidi kada netko od vaših hoda polako i vi ga gledate. U tom slučaju će oni lijepo, u stilu prošlog stoljeća, hodat čas na jednu stranu, čas na drugu. Zvuk je prihvatljiv.





THE END IS NIGH
Dobro vam je poznata riječ hype, zar ne? Da, to je ona riječ koja se abnormalno koristi prije izlaska svakog novog hita. Toliko nas izdavači nabriju na igru, da ne možemo ni spavat od uzbuđenja, ali to jako često završi sa razočarenjem. Jedan od tih primjera je i F.E.A.R. 2. Nakon igranja ovog razočarenja shvatio sam da sam spušio još jedan komercijalni trik. Kako bi doveo ovu recenziju kraju reći ću samo da odigrate demo i dobiti ćete bolje mišljenje o cijeloj igri nego što je to ona zapravo. Nije potpuni promašaj i isplati se zaigrat, ali nije ništa što postavlja standarde


Zaključak By Del@
U zadnje vrijeme sve nas je zahvatila F.E.A.R. euforija, i ne samo nas, već i čitav svijet. Prije nekih mjesec dana svi mi koji smo odigrali demo bili smo zadovoljni, te smo samo brojali dane do izlaska full verzije. I kad smo napokon skinuli celofan s kutije i pomirisali onaj za mnoge ružan ali za mene ugodan tvornički miris, napokon smo ga zaigrali. I, nakon nekih šest do sedam sati igranja, priveli smo igru kraju. Zaista, čovjek se mora zapitati, jeli ovo uopće punokrvni nastavak onog F.E.A.R.-a iz 2005. godine ili je riječ o nekakvoj ekspanziji. Onaj osjećaj straha, nesigurnosti, nemoći tokom igranja je bio konstantan. Ni fantastičan arsenal samo odbrane ga nije mogao ukloniti. A sada, stvarnost je surova i okrutna. Dočekalo nas je drugo okruženje...




Istina, proizvođači su otklonili onaj statični level dizajn te u nastavku nas izbacili i na otvorena prostranstva, također su ubacili par novih vrsta neprijatelja i otklonili neke mane koje je imao prvi nastavak. Ali imamo osjećaj kao da su samo zamijenili vrline i mane između ove dvije igre. AI je u prvom nastavku bio fantastičan te je održao lekciju svim shooterima kakva umjetna inteligencija treba izgledati. Ne bojim se reći da je to bio i najbolji AI ikada, a drugi nastavak... Puka suprotnost koju je već kolega i naveo. Drugo, strah u prvom dijelu je bio na visokoj razini da ste srce morali tražiti u petama, sada, dvije tri situacije od kojih ćete se prepasti i to je to. Bugovi su također učestali i u ovom nastavku, a još je mnogo sitnica koje nam se nisu dopale. No, ono što su proizvođači zadržali jest akcija, koje ne manjka. Neprijatelji, kao što rekoh, neće predstavljati veliku prepreku, ali je užitak ubijati neprijatelja u uključenom slow-mo modu pri kojem se vide sve čari akcije koje su golom oku nedokučive. Još ću samo spomenuti da igra lijepo radi i na računalima starim preko dvije, tri, pa čak i četiri godine, što je za pohvalu. Kad sve crte povučemo, možemo reći da smo dobili dobru, vrlo dobru igru. Ali Monolith je postavio visoke granice kod nas gamera s pravom možemo reći da smo i nezadovoljni, jer ovo više liči na ekspanziju s par novina nego na drugi nastavak ovog serijala. No na kraju ipak preporučujem da odigrate igru, iako vas neće uplašiti i zabaviti kao prvi nastavak, barem će vam pružiti veliku dozu akcije koja se ovdje mjeri u "giga" jedinicama.


PREPORUČENA KONFIGURACIJA Core 2 Duo 2.2GHz, 1,5GB RAM GeForce 8600 GTS ili Radeon 2900HD XT sa 512MB

PLUS Oružje, slow-mo, bolji level design i sve u svemu; dobra akcija
MINUS Lakoća, grafika, animacije, "FEAR Faktor"

OCJENA 76%

DOJAM Drugi FEAR nije toliko strašan, no barem je akcija "na nivou". Interesantno otkrivanje korijena.