LOCK 'N' LOAD

PROIZVOĐAČ / IZDAVAČ Capcom / Capcom
ŽANR Hack´n´slash TIP Akcijski PLATFORMA PC DOSTUPNO ZA PC, PS3, XB 360

Evo i đavo je dobio svoje pa se rasplakao, i to po četvrti put. Nakon ekskluzive za konzole došao je i jedan port na PC. Devil May Cry 4 je zadržao svoju pobjedničku formulu iz prijašnjih nastavaka i sve to donosi u novom nastavku još bolje i ljepše... no, je li to dovoljno?

Ipak čini se da u CAPCOMu ne brinu previše za svoje PC fanove. Iako su se oko porta na PC potrudili malo više nego sa trećim nastavkom opet je moglo bolje. Točno je da postoje grafičke postavke kao i u svakoj drugoj poštenoj igri i to je lijepo, ali sličice tipki sa XB 360 kontrolera i namještanje kontrola izvan same igre pridonosi još većem osjećaju porta, a osim toga igranje tipkovnicom je ravno samoubojstvu.



Priča Devil May Crya 4 smještena je oko grada Fortuna, gdje se nalazi HQ Order of the Sword (Red Mača). Žitelji grada poštuju demonskog viteza Spardu kao boga. A sada je Njegovo Veličanstvo, vrhovni vođa Ordera ubijen na slavlju veličanja njihovog boga. Ubojica je Men in Red, tj. Dante. I sad Nero (vaš lik) iz želje za osvetom želi uhvatiti Dantea i ubiti ga. Dakle više nemate kontrolu nad Danteom kao što ste imali u prva tri nastavka. Barem ne odmah na početku. Sada kontrolirate interesantnog Nera, mladog viteza Ordera. Činjenica da poznati anti-heroj više nije u centru pažnje bi mogla zasmetati zagriženim fanovima serijala, ali čim zaigrate malo s Nerom, Dante vam više neće nedostajati. Ono što će, vjerujem, svakog razočarati jest činjenica da se igra koristi velikom dozom reciklaže. Prije nego se dođe do Dantea potrebno se boriti protiv hrpe neprijatelja i bezobrazno slabašnih bossova koji se pobjeđuju bez ubrzanog rada srca. Tu stvari još dobro izgledaju, ali jednom kad preuzmete kontrolu nad Danteom opet će se stvari ponavljati. Naime kroz sve ćete levele proći još jednom, sve zagonetke ponovno riješiti, sve neprijatelje i bossove ponovno uništiti. Što znači da ćete se protiv većine bossova boriti dva puta, a protiv nekih čak i tri.











ANGEL MAY LAUGH
Razveselilo me to što je igra ozbiljna, a opet ne preozbiljna. Nero je mlađi od Dantea, te nagao lik i emocije ga ponekad previše obuzimaju, dok je Dante stariji, iskusniji i gleda na svijet sa određenom dozom sarkazma. Taj Danteov sarkazam izaziva smijeh u nekim cut scenama poput one gdje pleše tango sa svojim novim oružjem ili one gdje glumi operu sa jednim od svojih najgorih neprijatelja.


GRAPHICS
Tehnički, igra je odlična. Grafika je jako lijepa i odlično optimizirana. Svi detalji su tu, teksture visoke rezolucije, osljepljujući svjetlosni efekti, jako veliki broj poligona, pogotovo na likovima i neprijateljima. Na mojoj konfiguraciji sa 8800GT konstantno je bilo 60-tak sličica u sekundi, s tim da su grafičke postavke bile na maksimumu, što potvrđuje i odličan benchmark program koji se dobije uz igru. Svi zvučni efekti su na nivou osim glazbe. Dok je glazba koja vas prati izvan borbe vrlo dobra, ona dok se borite zvuči kao da je izašla iz noćne more Marilyna Mansona... Animacije su vrhunske, kako one in-game tako i one u cut scenama. Cut scene je užitak gledati, predivne su. Vratolomne akrobacije, efekti nove generacije i kutovi kamere filmske kvalitete. Isto bi vrijedilo i za in-game da nije kamera zasmetala. Nekad nam kamera uskrati pogled koji nam treba za izbjegavanje neprijatelja i njihovo eliminiranje tako da je katkad obavezno koristiti lock-on. Iritirajuće je kada trčite niz hodnik i odjednom se glavni junak okrene i nastavi trčati u suprotnom smjeru zbog toga što se kamera promijenila. Ovo je već poznati problem u igrama ovog tipa, ali ova igra ne pokušava to riješiti. Ljudi koji su posudili svoje glasove likovima u igri su obavili odličan posao. Dijalog i monolog je fenomenalan, ali ne mogu si pomoći kritiziranju par ispada u scenariju, posebno u jednoj sceni gdje se rastaju Nero i Dante. Dante je izgovorio nešto toliko idiotski da sam ja u monitor gledao jednim glupavim pogledom i češkao se po glavi.


FIREWORKS
Što se tiče arsenala, on je u najmanju ruku raznovrstan. Od raznih mačeva do vatrenog oružja. Nero ima svoj poseban mač sa sistemom Exeed koji radi na nekakvo gorivo, nije ni meni baš jasno, ali znam da Nero doda malo gasa i mač postane jači. Oni koji imaju besprijekoran tajming moći će se jako zabavit sa tim sistemom, jer je moguće neprestano ojačavat mač ako stisnete odgovarajuću tipku u pravo vrijeme, točnije, baš nakon zamaha. A tu je i njegov famozni pištolj. Nero je taj svoj pištolj vlastoručno napravio i u stanju je ispljunut dva metka gotovo istovremeno, Blue Rose mu je ime. Ipak, pištolji u igri nisu oružja koji mogu jako puno pomoći. Čak i nakon nekoliko pojačanja koje dobiju ne mogu se mjeriti sa samim mačem. Tu je također i jedno novo oružje. Koliko ja vidim to je najbolja stvar koja se mogla dogoditi serijalu. Devil Bringer! Devil Bringer je zapravo Nerova ruka koju je opsjeo vrag. Ta njegova ruka bez problema se može nazvat smrtonosnim oružjem. Koristi se za preskakanje velikih provalija i uništavanje neprijatelja. Njegova demonska ruka se čak različito ponaša prema svakom tipu neprijatelja. Tako da će jednog neprijatelja uhvatiti i s njime pomesti pod dok će drugog uhvatiti za rep i s njime izmlatiti druge.









SON OF SPARDA
Već sam spomenuo da je Dante igriv lik u ovoj igri, ali puno manje nego Nero. Negdje u omjeru 1:4. Dantea treba više shvatiti kao pozadinskog lika. Njegove karakteristike su zadržane iz DMC-a 3, što znači da su tu još uvijek njegovi stylovi. Trickster koji je puno brži od ostalih stylova i namijenjen je izbjegavanju napada, Sword Master je style u kojem Dante zavidno dobro barata melee oružjima, Royal Guard s kojim je Dante u mogućnosti blokirati većinu napada i Gun Slinger gdje se Dante više fokusira na borbu na daljinu vatrenim oružjem. Razlika je u tome što je sad style moguće mijenjati "on-the-fly" pritiskom samo jedne tipke u bilo kojem trenutku, a ne samo na početku misije kao u prošlom nastavku. Ipak, na kraju igre nekako mi se činilo da su Nera u priču ubacili da popune prazan prostor, jer im je Dante postao monoton. Obojica ionako imaju duge šarene kapute, sijedu kosu i mač veličine osovine terenca, te imaju slične trikove i drago im je razvaljivat demone.





PORT
U trećem nastavku DMC-a CAPCOM je napravio port koji se nije mogao tako zvati. A sad su sa novim nastavkom očito naučili pokoji trik, jer su obavili puno bolji posao, ali opet nije ni to bez mane. Točno je da postoje grafičke postavke kao i u svakoj drugoj "poštenoj" igri i to je lijepo, ali sličice tipki sa XB360 kontrolera i namještanje kontrola izvan same igre pridonosi još većem osjećaju porta, osim toga igru se ne isplati kupovat ako nemate gamepad, jer je igranje tipkovnicom ravno samoubojstvu.


IN THE END
Iako je igra repetitivna, ipak daje dovoljan razlog da se prođe par puta. Na početku igra ima samo dva levela težine, a na kraju čak njih šest i za otključavanje svih igra se mora proći čak pet puta. Prve dvije težine su samo zagrijavanje, jer su ostali leveli višestruko teži. Neke težine od neprijatelja izvlače mračnu stranu,to jest neprijatelji će dobiti neki novi i jači napad koji nisu imali na lakšim težinama. Osim toga ima dosta sadržaja za otključavanje poput artworka. Zaključak je da je ova igru usprkos lošem portu jako dobra. Ipak, nikad dosta prašenja po demonima.


PREPORUČENA KONFIGURACIJA Intel Core 2 DUO procesor, 1 GB RAM (2 GB za Vistu), grafička sa 512 MB (GeForce 8600) i Game Pad preporučen

PLUS Stylish akcija, grafika, optimiziranost
MINUS Slabiji port, repetitivnost

OCJENA 85 %

DOJAM Lošiji port na PC jedne od najboljih akcijskih igara za konzole. Igra dovoljno kvalitetna da zaslužuje vašu pozornost