Bitka kod Sadove

U bitci kod Sadove, 3. srpnja 1866. godine, tijekom sedmotjednog Austrijsko-pruskog rata, Pruska je Austriji nanijela težak poraz. Rat je vođen između Austrijskog carstva i njenih njemačkih saveznika s jedne, te Pruske, njemačkih saveznika i Italije s druge strane, s ciljem dominacije nad brojnim njemačkim državama. Zbog vanjskih i unutarnjih problema pred kojima se austrijski car Franjo Josip našao, postalo je neizbježno preoblikovanje ustroja čitave Monarhije, kako bi se očuvalo njezino jedinstvo, a poražen od Pruske car je bio prisiljen provesti reforme. Procijenjeno je da je najvažnije postići dogovor s Mađarima, te je postignut sporazum između bečkog dvora i Mađara čiji je rezultat bila Austro-ugarska nagodba iz 1867. kojom je ustrojena dvojna monarhija. Budući da su Hrvati imali svoja stoljetna prava, državnopravnu individualnost i status kraljevine, morali su se Hrvati i Mađari 1868. posebno nagoditi. Tada je izdan poseban akt zvan Hrvatsko-ugarska nagodba kojom se Hrvatima priznaje državnopravna posebnost i autonomni unutarnji poslovi te posebni državni simboli i vojska. Iako Hrvati nisu bili time zadovoljni, takav status u Austro-Ugarskoj nije imao ni jedan drugi narod. U vidu europske politike Pruska je pobjedom kod Sadove izbacila Austriju kao konkurenta oko kojeg bi se trebale okupiti sve njemačke zemlje u jedinstveno carstvo, i time postala nositeljem njemačkog nacionalizma i centrom okupljanja njemačkih zemalja što je rezultiralo proglašenjem Njemačkog carstva pet godina kasnije, dok je Italija nakon rata uspješno anektirala do tada austrijsku provinciju Veneciju.